Ankilozirajući spondilitis: Sve što treba znati o simptomima, dijagnozi i liječenju Morbus Bechterew bolesti

03. September, 2025  •  Ordinacije
Ankilozirajući spondilitis: Sve što treba znati o simptomima, dijagnozi i liječenju Morbus Bechterew bolesti

Šta je ankilozirajući spondilitis?

Ankilozirajući spondilitis, poznat i kao Morbus Bechterew, je hronična i progresivna upalna bolest lokomotornog sistema. Obično počinje u zglobovima karlice, a zatim se širi na kičmu, zahvatajući same zglobove, pripoje fibroznog diska i ligamente kičmenog stuba. U kasnijim fazama bolest može zahvatiti i druge zglobove poput kuka i ramena, a ponekad su ugroženi i organi kao što su oči i srce.

Koje su karakteristike bolesti?

Ankilozirajući spondilitis najčešće pogađa muškarce u razmaku od 18 do 30 godina, sa učestalošću pet do sedam puta većom nego kod žena. Bol bolest počinje kao bol u križima, naročito jaka nakon mirovanja ujutru, koja se ublažava razgibavanjem. Bol je obostrana i može se širiti niz natkolenice, dok utrnulost nije prisutna. U toku bolesti bol se širi duž kičmenog stuba, uz osjećaj ukočenosti i stezanja u grudima, što na kraju dovodi do ograničene pokretljivosti vrata i stvaranja karakterističnog "bambus" kičmenog stuba zbog osifikacije.

Uzroci i dijagnoza

Tačan uzrok bolesti nije potpuno razjašnjen, ali značajnu ulogu igraju genetski faktori, posebno HLA-B27 antigen. Pored genetike, mogući faktori uključuju hormonske uticaje, infekcije enterobakterijama i fizičke traume. Dijagnoza se postavlja radiološkim dokazivanjem sakroiliitisa i potvrđuje se prisustvom HLA-B27 antigena i porodičnom istorijom bolesti.

Kako se liječi ankilozirajući spondilitis?

Ne postoji lijek koji može zaustaviti napredovanje ove bolesti. Terapija je usmjerena na ublažavanje simptoma bolova i ukočenosti. Najčešće se propisuju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi poput indometacina, fenilbutazona, diklofenaka, ibuprofena i ketoprofena. Lokalna primjena glikokortikoida pomaže kod upaljenih zglobova. Fizikalna terapija i kineziterapija su ključni za povećanje pokretljivosti i smanjenje bolova. Hirurške intervencije se vrše kod izraženih oštećenja zglobova kuka ili koljena ili kod značajnih deformiteta kičme.

Moguće komplikacije

Ozbiljne komplikacije uključuju neurološke probleme usljed dislokacije zgloba između vrata kičme i lobanje, kao i osteoporotske frakture kičmenog stuba.