Heliko bakterija Helicobacter pylori: Simptomi, prenošenje i efikasno liječenje infekcije želuca

Šta je Helicobacter pylori?

Heliko bakterija, poznata kao Helicobacter pylori (HP), je sitni spiralni, vrlo pokretni Gram-negativni bacil koji naseljava sluzokožu želuca. To je jedina bakterija sposobna da preživi u izrazito kiselom želučanom okruženju, sa malo kiseonika i na temperaturi od 37 stepeni. Osim želuca, može se pronaći i na ranicama u usnoj šupljini, u zubnim naslagama, pljuvački, pa čak i u stolici.

Infekcija i njen tijek

HP infekcija izaziva i humoralni i ćelijski imuni odgovor, ali domaćin obično ne uspijeva da eliminiše bakteriju. Ako se ne liječi, infekcija može trajati godinama, često čitav život. Većina inficiranih nema simptome, dok kod manjeg broja dolazi do gastritisa, peptičkog ulkusa, raka želuca ili MALT limfoma.

Načini prenosa

Precizni načini prenosa još nisu potpuno razjašnjeni, ali znamo da se infekcija prenosi direktno između ljudi putem tri glavna načina: želudac-usta (povraćeni sadržaj), usta-usta i stolica-usta (prljavim rukama). Postoje i indicije za druge izvore zaraze poput vode ili životinja, ali su potrebna dodatna istraživanja.

Rizik i simptomi

Djeca u lošim uslovima i oni koji dijele krevet s roditeljima su najrizičnija grupa. Simptomi variraju, a najčešći je tup i periodičan bol u stomaku. Kod ulkusa na dvanaestopalačnom crijevu bol se javlja poslije jela ili noću, dok kod želudačnog ulkusa bol pojačava unos hrane. Ostali simptomi uključuju mučninu, povraćanje, nadutost i gubitak težine. Krvarenje se javlja u oko 25% slučajeva.

Dijagnostika

Za otkrivanje HP infekcije postoje invazivne metode kao što je endoskopski pregled sa biopsijom i neinvazivne metode poput izdisajnog testa, seroloških testova i analize stolice na HP antigene.

Liječenje

Heliko bakterija se liječi kombinacijom antibiotika i lijekova koji smanjuju želučanu kiselost, poput H2-antagonista i inhibitora protonske pumpe. Najefikasnija je trostruka terapija koja uključuje dva antibiotika i lijek za smanjenje kiseline, što u preko 90% slučajeva uspješno eliminiše infekciju i sprječava recidive. Praćenje efekta terapije radi se endoskopijom ili izdisajnim testom četiri sedmice nakon liječenja. Antacidi se koriste za ublažavanje simptoma. Ukoliko ulkus nije uzrokovan HP, antibiotici nisu potrebni, već se daju samo lijekovi za snižavanje kiseline. Komplikacije uključuju krvarenje i perforaciju koje zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju.