Kako Prepoznati i Tretirati Poremećaj Ponašanja kod Dece: Simptomi, Klasifikacija i Ishodi
Šta je poremećaj ponašanja kod djece?
Poremećaj ponašanja predstavlja trajni i ponavljajući obrazac, u kojem dijete krši društvene norme i pravila, uključujući agresivno i antisocijalno ponašanje. Kada dijete ne reaguje u skladu sa uzrastom i dolazi u sukob sa okolinom, roditelji trebaju obratiti posebnu pažnju na njegovo ponašanje. Neki zajednički znaci su narušeni odnosi sa drugima, trajanje simptoma duže od šest mjeseci, neuspjeh u prihvatanju sugestija roditelja i neefikasnost kazni zbog upornog antisocijalnog ponašanja.
Dijagnostika i prepoznavanje poremećaja
Dijagnoza se postavlja do osamnaeste godine, uzimajući u obzir razvojni nivo djeteta. Potrebna je detaljna procjena fizičkog i psihijatrijskog stanja, uključujući emocionalne probleme, inteligenciju, porodične odnose i školske rezultate. Poremećaj ponašanja se često očituje kroz laganje, agresiju, destruktivnost, bežanje iz škole, nošenje oružja, nizak nivo empatije i čestu zloupotrebu alkohola ili droga.
Klasifikacija i povezani poremećaji
Prema ICD-10 klasifikaciji, postoje različiti oblici poremećaja: ograničen na porodicu, nesocijalizovani, socijalizovani, prkosni poremećaj, te kombinovani sa depresijom ili anksioznošću. Često su prisutni istovremeni poremećaji kao što su ADHD, afektivni poremećaji i teškoće u učenju.
Uzroci poremećaja ponašanja
Nastanak poremećaja je uslovljen biološkim i psihosocijalnim faktorima. Individualne karakteristike kao što su genetika, temperament i neurološki problemi igraju ulogu, kao i porodična okolina, uključujući nesklad, zanemarivanje ili pretjerano strogu disciplinu. Socijalni faktori poput niskog socio-ekonomskog statusa i neprijatne školske sredine dodatno doprinose problemu.
Tretman i terapija poremećaja ponašanja
U tretmanu je neophodan timski pristup koji uključuje porodicu, školu i socijalne službe. Rad sa djetetom podrazumijeva kontrolu simptoma, kognitivne tehnike i edukativnu pomoć. Roditeljski trening, dosljednost u pravilima i porodična terapija su ključni. Škola treba primijeniti edukativne i bihejvioralne programe, dok socijalni radnici pružaju podršku i eventualno upućivanje u specijalizovane institucije.
Mogući ishodi poremećaja ponašanja
Teži oblici i rani početak poremećaja često dovode do lošijih ishoda, uključujući razvoj antisocijalnog poremećaja ličnosti, psihijatrijskih problema, zloupotrebu supstanci i teškoće u odraslom životu. Nekih 18% djece na kraju tretmana nema prisutne psihijatrijske simptome, ali mnogi odrasli sa anamnezom poremećaja ponašanja imaju izazove u ličnim i profesionalnim odnosima.
Facebook
Twitter
Linkedin