Kompletan vodič kroz iritis: simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje upale dužice oka

Šta je iritis?

Iritis predstavlja upalni proces koji zahvata dužicu, prednji dio sudovne opne oka. Dužica je okrugla ploča prečnika 10-12 mm sa centralnim otvorom zvanim zenica, koja odvaja prednju od zadnje komore oka, komunicirajući međusobno preko zenice.

Uzroci i faktori rizika

Sudovna opna može reagovati na brojne etiološke faktore poput reumatizma, različitih infekcija (fokalnih, virusnih, tuberkuloze), luesa, toksoplazmoze, leptospiroze i drugih. Svaki od ovih uzroka može izazvati iritis na sličan upalni način.

Vrste iritisa i klinička slika

Iritis se dijeli na difuzni i cirkumskriptni (nodularni). Difuzni oblik zahvata cijelo dužično tkivo, dok se kod cirkumskriptnih javljaju čvorići ili lokalizovana upala. Preovlađuje eksudacija koja može biti serozna, fibrinska, gnojna ili hemoragična, s tim što su gornja tri oblika ozbiljnija od seroznog.

Akutni iritis karakterišu izraženi simptomi poput suzenja oka (epifora), osjetljivosti na svjetlost (fotofobija), grča kapaka (blefarospazam), bol i crvenilo oka, kao i smanjenje oštrine vida. Subakutni oblik ima slabije izražene simptome, dok su kod hroničnog oblika simptomi minimalni.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja pregledom dužice pomoću fokalnog svjetla ili biomikroskopa, uz dodatne kliničke, laboratorijske i patohistološke pretrage. Liječenje uključuje upotrebu midrijatičkih sredstava poput atropina i adrenalina za širenje zenice, lokalnih kortikosteroida (kapi, masti, injekcije) te sistemsku primjenu prednizona. Topli suhi oblozi primjenjuju se nekoliko puta dnevno radi brže resorpcije upale, a tamne naočare štite oči od jake svjetlosti.

Etiološko liječenje je usmjereno prema osnovnom uzroku, pa se tako tuberkulozni iritis tretira tuberkulostaticima (streptomicin, para-aminosalicilna kiselina, rifadin), luetični penicilinom, a reumatski odgovarajućom terapijom.