Senzorna integracija kod djece: simptomi, poremećaji i efikasna terapija za bolje svakodnevno funkcionisanje

Šta je senzorna integracija?

Senzorna integracija predstavlja neurobiološki proces kojim mozak prima, obrađuje i reaguje na informacije koje dolaze iz sluha, vida, mirisa, dodira i pokreta. Najvažniji period njenog razvoja je od rođenja do sedme godine, posebno u predškolskom dobu.

Kako se ponašaju djeca sa poremećajem senzorne integracije?

Djeca sa ovim poremećajem često pokazuju promjene u raspoloženju, kao što su uznemirenost i razdražljivost. Na primjer, dijete koje preosjetljivo reaguje na zvukove može pokrivati uši dok sluša muziku zbog nelagode, dok dijete sa nedovoljnom osjetljivošću može pojačavati zvuk. Kod beba poremećaj može biti izražen kroz razdražljivost ili izbjegavanje kupanja, dok starija djeca mogu odbijati određene teksture, ne podnositi prljavštinu na rukama ili hodati na prstima. Česti su i problemi sa koordinacijom pokreta, gubitak ravnoteže, kao i poteškoće sa pažnjom, čitanjem, pisanjem, računanjem i korištenjem makaza.

Koja djeca su najčešće pogođena poremećajem?

Poremećaj senzorne integracije se najčešće javlja kod djece sa cerebralnom paralizom, razvojnim motorim smetnjama, problemima u govoru i jeziku, kognitivnim poteškoćama, poremećajima iz autističnog spektra, poremećajem pažnje i hiperaktivnošću, kao i kod djece sa smetnjama vida ili sluha.

Ciljevi i značaj terapije senzorne integracije

Terapija senzorne integracije usmjerena je ka poboljšanju senzornog procesiranja, samopouzdanja i samoregulacije, što doprinosi razvoju vještina potrebnih za svakodnevno funkcionisanje. Tokom terapije, djeca se izlažu vestibularnim, proprioceptivnim i taktilnim podražajima kroz igru i vođene aktivnosti sa terapeutom koji je posebno obučen za rad sa djecom sa ovim problemima. Terapija se sprovođa u specijalno opremljenim senzornim sobama, s ciljem da dijete nauči samostalno upravljati osjetilima i tako funkcioniše bez poteškoća u kući, vrtiću ili školi.