Sve što morate znati o tetanusu: Uzrok, simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje tetanusa

Uzrok nastanka tetanusa

Tetanus izaziva anaerobna bakterija Clostridium tetani, čiji je prirodni rezervoar digestivni trakt domaćih životinja kao što su konji, goveda i ovce. Spore ove bakterije nalaze se u zemljištu nakon što dospiju u tlo putem fekalnih masa. Do zaraze kod ljudi najčešće dolazi kroz povrede nastale tokom poljoprivrednih radova, ali i usljed nesterilnih uslova tokom kriminalnih abortusa ili presecanja pupčane vrpce novorođenčadi.

Klinička slika tetanusa

Tetanus je neurointoksikacija bez značajnih simptoma opšte infekcije i karakteriše se mišićnim grčevima koji mogu biti tonični (stalni i dugotrajni) ili klonični (povremeni i kratkotrajni). Inkubacija traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, a prvi znakovi su ukočenost mišića uz blago povišenu temperaturu. Tipični simptomi uključuju trizmus, otežano otvaranje usta i grillno izraženo lice (facies tetanica) sa ukočenjem mišića lica. Grčevi mogu zahvatiti leđne, grudne i trbušne mišiće, utičući na disanje i pokrete, dok refleksni grčevi predstavljaju izrazitu bol za oboljele. Uzrok smrti obično je prestanak disanja ili komplikacije izazvane intoksikacijom.

Oblici tetanusa

Osim generalizovanog oboljenja, postoje i posebni tipovi tetanusa. Ginekološki tetanus nastaje unošenjem spora u matericu, dok se tetanus novorođenčadi javlja unutar prve dvije sedmice života sa simptomima poput nemogućnosti sisanja i visokim stepenom smrtnosti. Lokalni tetanus karakteriše ukočenost mišića samo na mjestu povrede, a cefalični tetanus pogađa mišiće glave i može prouzrokovati teške smetnje disanja i gutanja.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike jer ne postoji specifični serološki test. Liječenje je složeno i podrazumijeva hiruršku obradu rana, primjenu antibiotika i humani antitetanusni imunoglobulin. Obavezna je primjena tetanusnog anatoksina. Za smanjenje mišićnih grčeva koriste se diazepami i u težim slučajevima mišićni relaksansi. Uz to, primjenjuju se kardiotonici, beta-blokatori, analgetici i mjere za regulaciju acidobaznog statusa. Pacijent mora biti u tihoj, mračnoj prostoriji, a disajne smetnje se rješavaju intubacijom ili traheotomijom, dok se problemi s gutanjem ublažavaju posebnim režimom ishrane ili sondom.