Sve što treba da znate o uzrocima, simptomima i liječenju dekubitusa uz ključne faktore rizika

Uzrok nastanka dekubitusa

Primarni uzrok dekubitusa je dugotrajna imobilizacija i pritisak na koštane izbočine, pri čemu je smanjena ili odsutna osjetljivost tog dijela tijela važan faktor. Rizični faktori poput starosti i dugotrajnog ležanja ili sjedilačkog položaja u kolicima ubrzavaju nastanak ove lezije.

Faktori rizika za razvoj dekubitusa

Spoljašnji faktori uključuju neudoban krevet, vlažnu i nečistu kožu, sredstva za imobilizaciju, nabore na posteljini, pritisak proteza i medicinskih pomagala. Unutrašnji faktori su poremećaji metabolizma, ishrane, cirkulacije, hronične bolesti i smanjen senzibilitet kože. Uzimanje sedativa, analgetika i antihipertenziva koji usporavaju protok krvi dodatno povećava rizik.

Klinička slika i stadijumi dekubitusa

Najčešće se pojavljuje na mjestima pritiska kao što su kičma, sedalna kost, kuk, koljena, laktovi i drugi dijelovi s malo masnog tkiva. Pritisak smanjuje cirkulaciju i dovodi do ishemije kože koja mijenja boju od blijede, ljubičaste do smeđe. Rana može biti površinska, ali ispod može biti veliki oštećen proces. Stafilokok, Pseudomonas i drugi bakterijski uzročnici često izazivaju infekciju.

Postoje četiri stepena dekubitusa: I stepen - crvenilo kože koje traje nakon pritiska; II stepen - oštećenje kože i nastanak mjehura; III stepen - nekroza kože i tkiva, vidljiv mišić; IV stepen - duboka rana s izloženom kosti i prisutnom infekcijom.

Pristupi liječenju dekubitusa

Za liječenje je potreban multidisciplinarni tim liječnika koji uključuje dermatologe, hirurge, interniste, neurologe i medicinske sestre. Posebno je važna uloga medicinskih sestara u njezi i prevenciji. Liječenje je dugotrajno i skupocjeno, a uključuje konzervativne i hirurške metode.

Konzervativno se sprovodi preraspodjela pritiska prostirkama i jastučićima, antidekubitalnim ležajevima, redovnom promjenom položaja i higijenom. Ishrana mora biti bogata proteinima i vitaminima, a infekcija se liječi antisepticima i antibioticima. Primjenjuju se i lokalne terapije kao što su obloge, elektromagnetna i ultrazvučna terapija, te V.A.C. terapija negativnim pritiskom.

Hirurško liječenje uključuje uklanjanje mrtvog tkiva, dijelova kosti i zatvaranje rana kožnim ili mišićnim režnjevima.