Sve što treba znati o uzrocima, simptomima i liječenju rozaceje kože – savjeti stručnjaka

Uzrok nastanka rozaceje

Tačan uzrok rozaceje nije još otkriven, ali bolest nastaje usljed djelovanja brojnih faktora iz okoline i nasljeđa. Česta je kod osoba svjetlije puti, kod Rh A+ krvne grupe i onih koji pate od migrene. Najčešće se javlja između 40. i 50. godine života, a učestalija je kod žena. Oboljeli su često vegetativno labilni, s mogućim stomačnim tegobama kao što su zatvor i hipoacidni gastritis ili oštećenja jetre. Pogoršanja se dešavaju prije menstruacije ili usljed uticaja hladnoće, toplote i sunca. Takođe, teško svarljiva hrana, ugljeni hidrati, kafa, alkohol i začini mogu pogoršati stanje. Prepoznavanje i izbjegavanje okidača ključno je za kontrolu bolesti.

Klinička slika rozaceje

Klinički se manifestuje trajnim promjenama na čelu, obrazima, nosu i bradi, a rjeđe izvan lica. To su crvenilo, papule i papulopustule nalik bubuljicama te teleangiektazije - proširenja sitnih krvnih sudova. Toplota izaziva žarenje i svrab. Očne manifestacije su moguće. Najteži oblik, rinofima, češći je kod muškaraca i karakteriše se izrazitim zadebljanjem kože nosa uz sjajnu površinu i vidljive kapilare.

Načini liječenja rozaceje

Bitno je izbjegavati alkoholne losione i agresivne proizvode zbog osjetljive kože pacijenata. Lice treba nježno prati mlakom vodom i sušiti mekim peškirom, dok se muškarcima savjetuje brijanje električnim aparatima. Zaštita od sunca je neophodna upotrebom krema sa zaštitnim faktorom, a agresivni piling treba izbjegavati. Lokalna terapija najčešće uključuje protivupalne lijekove poput antibiotika metronidazola, eritromicina ili klindamicina, te azelaične kiseline. Ponekad se koriste antimikotici i retinoidi, ali zbog moguće iritacije potrebno je oprezno doziranje. Savremeni lekovi kao tacrolimus i askomicin daju dobre rezultate. Sistemska terapija koristi tetracikline, minociklin, doksiciklin, klaritromicin i ponekad metronidazol. U težim slučajevima se primjenjuju izotretinoin i kortikosteroidi. Za napade crvenila koriste se klonidin i beta-blokatori, dok se teleangiektazije uklanjaju elektrokauterizacijom, a riņofima dermoabrazijom.