Sve što trebate znati o pregestacionom i gestacionom dijabetesu u trudnoći: Simptomi, dijagnoza i liječenje

Pregestacioni i gestacioni dijabetes u trudnoći

Šećerna bolest može se manifestovati tokom trudnoće kao pregestacioni ili gestacioni dijabetes. Pregestacioni dijabetes obuhvata tip 1 ili tip 2 dijabetesa prisutan prije začeća, dok se gestacioni dijabetes prvi put javlja u toku trudnoće i najčešće nestaje nakon porođaja. Iako oba poremećaja podrazumijevaju intoleranciju na glukozu, pregestacioni i gestacioni dijabetes predstavljaju različita stanja.

Pregestacioni dijabetes - rizici i priprema

Žene sa pregestacionim dijabetesom suočavaju se sa visokim akušerskim rizicima, posebno ako je glikoregulacija loša prije i u toku ranih faza trudnoće. To povećava rizik od urođenih malformacija, naročito srčanih i neuroloških. Takođe postoje opasnosti od dijabetesne ketoacidoze, zbog čega je potrebno često i pažljivo praćenje, kao i kontrola ploda radi prevencije komplikacija. Prije zatrudnjivanja, važno je osigurati idealnu glikoregulaciju i započeti insulinsku terapiju ako je potrebno, uz isključenje lijekova koji negativno utiču na trudnoću. Preventivne mjere uključuju testiranje na dijabetične komplikacije i izbjegavanje pušenja, alkohola i psihoaktivnih supstanci.

Gestacioni dijabetes - uzroci i dijagnoza

Gestacioni dijabetes se obično kontroliše dijetom, uz manji broj trudnica kojima je potreban insulin. Najveći izazov predstavlja nedostatak simptoma, zbog čega često ostaje neotkriven. Trudnoća sama po sebi izaziva dijabetogeno stanje usljed hormona kao što su humani horioni gonadotropin i humani placentarni laktogen, koji smanjuju osjetljivost na insulin u drugom i trećem trimestru. Dijagnoza se postavlja testiranjem glikemije između 24. i 28. nedjelje trudnoće uz test opterećenja glukozom.

Lečenje gestacionog dijabetesa

Lečenje počinje promjenom načina života, uključujući redovne fizičke aktivnosti i dijetu bogatu dijetnim vlaknima, sa malo masti i kalorija. Ako se kontrola šećera u krvi ne postigne za dvije sedmice, uvodi se insulinska terapija. Nakon porođaja, terapija se prekida, a većina trudnica uspješno reguliše stanje dijetom i liječenjem. Porođaj se uglavnom odvija vaginalno, uz praćenje i eventualnu indukciju kontrakcija. Ukoliko su majka ili dijete ugroženi, može biti neophodan carski rez.