Trichinella spiralis: Kako prepoznati, prenositi i liječiti trihinelozu – simptomi, dijagnoza i terapija

Uvod u Trichinella spiralis

Trichinella spiralis je nematoda, odnosno valjkasti crv bez segmenata, kod kojeg postoji izražen polni dimorfizam s manjim mužjacima i većim ženama. Njihova veličina obično iznosi nekoliko milimetara. Telo ovih parazita pokriveno je kompleksnom kutikulom, ispod koje se nalaze mišići koji omogućavaju njihovo kretanje. Trichinella spiralis postoji u tri oblika: crevni, mladi i mišićni.

Životni ciklus i put prenošenja

Kada ova nematoda dospije u želudac, kapsularna forma gubi omotač i prelazi u crevni lumen, gdje se razvija u polno zrelu jedinku. Ženke rađaju mlade živorođene larve koje krvotokom putuju do mišića, prodiru u miofibrile i uvijaju se u spiralni oblik, inkapsulirane ostaju infektivne i do 30 godina. Izvor zaraze su životinje poput divljih i domaćih svinja, medvjeda ili jazavaca, a čovjek se zarazi konzumiranjem nedovoljno termički obrađenog mesa.

Simptomi trihineloze

Trihineloza je helmintozoonoza koja se manifestira crevnim poremećajima, otokom lica i očnih kapaka, eozinofilijom i mišićnim bolovima. Inkubacija traje od 5 do 20 dana. U prvoj fazi bolesti javljaju se mučnina, povraćanje, dijareja, bolovi u stomaku, gubitak apetita, vrtoglavica, nesanica i pojazano znojenje – što odgovara migraciji larvi kroz crevni zid.

Druga faza karakterisana je otežanim žvakanjem, otežanim govorom, edemom mišića, dispnejom, te otežanim hodom. Kod određenih pacijenata može se pojaviti osip na trupu i ekstremitetima uz povišenu temperaturu do 40 stepeni. Jaki bolovi u mišićima mogu dovesti do kontraktura, a zbog alergijske reakcije mogu nastati miokarditis, pad krvnog pritiska i ubrzan puls sa oštećenjima prikazanim na EKG-u.

Treća faza obuhvata otok gornjeg dijela tijela, lica, očnih kapaka i konjunktiva, uz krvarenje na očnim uglovima i na koži. Laboratorijski se bilježi povećan broj leukocita i eozinofila. Bolest traje 4 do 6 nedelja.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovu epidemioloških podataka, kliničkih simptoma, dok se potvrđuje laboratorijskim testovima, dokazivanjem larvi u venijskoj krvi, imunodijagnostikom, trihineloskopijom i biopsijom mišićnog tkiva.

U prvoj fazi bolesti pokušava se odstranjivanje gravidnih ženki magnezijum-sulfatnim rastvorom. Terapijski se primjenjuju antiparazitski lijekovi poput albendazola, mintezola ili mebendazola, uz istovremenu primjenu glikokortikoida, preparata kalcijuma, glukoze, analgetika, kardiotonika i vitamina.