Trichomonas vaginalis: Uzroci, simptomi i efikasno liječenje polno prenosive infekcije

10. July, 2025  •  Ordinacije
Trichomonas vaginalis: Uzroci, simptomi i efikasno liječenje polno prenosive infekcije

Osnovni podaci o Trichomonas vaginalis

Trichomonas vaginalis je protozoa sa flagelama, koja naseljava urogenitalni trakt ljudi. Ima oblik kruške i kreće se pomoću bičeva. Sadrži jedro i blefaroplast iz kojeg polaze bičevi, a jedan bič je spojen za tijelo i formira undulentnu membranu. Ovaj parazit postoji samo u vegetativnom obliku i ne razvija ciste.

Načini prenosa infekcije

Najčešći način prenosa je polni kontakt, pri čemu žene predstavljaju rezervoar infekcije sa 25% oboljelih, dok muškarci služe kao prenosnici sa 4% manifestnih nosilaca. Osim polnog, mogući su i nepolni načini prenosa putem kontaminiranih sanitarnih čvorova, vode u bazenima i instrumentarijuma u ginekološkim pregledima.

Kliničke manifestacije i komplikacije

Period inkubacije traje od 4 do 30 dana. Kod žena se javlja upalni sekret u vagini koji je rijedak, bijel ili žut, ponekad pjenast i karakterističnog mirisa na trulo grožđe. Prisutan je veliki broj trihomonasa i leukocita. Često dolazi do sekundarne superinfekcije bakterijama i gljivicama koje pogoršavaju upalu, uz simptome svraba, pečenja, bola i poremećaja mokrenja. Akutna infekcija može preći u hroničnu.

Kod muškaraca trihomonijaza se uglavnom ispoljava blagim simptomima sličnim nespecifičnom uretritisu, praćena seroznim iscedkom i problemima pri mokrenju. Moguće su komplikacije poput epididimitisa i prostatitisa, dok su kod žena česte vulvitis, bartolinitis i cistitis.

Dijagnostika i liječenje

Dijagnoza se postavlja mikroskopskim dokazivanjem trihomonasa u nativnim preparatima sedimenta urina, uretre ili vaginalnog sekreta. Prisutnost trihomonasa u ženskom sekretu označava se kao V grupa sekreta.

Terapija uključuje primjenu metronidazola s istovremenim liječenjem oba seksualna partnera kako bi se spriječila reinfekcija. Trudnice ne smiju koristiti metronidazol sistemski, pa se kod njih preporučuje lokalna primjena klotrimazola (Canesten).