Trombocitopenija: Uzroci, simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje hematoloških poremećaja

03. September, 2025  •  Ordinacije
Trombocitopenija: Uzroci, simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje hematoloških poremećaja

Šta su trombocitopenije?

Trombocitopenije su medicinska stanja obilježena smanjenim brojem trombocita u krvi, a predstavljaju jedan od najčešćih uzroka hemoragijskih sindroma. Podijeljene su prema uzroku na primarne i sekundarne trombocitopenije. Primarne obuhvataju imunološku i cikličnu trombocitopeniju, dok sekundarne nastaju kao posljedica drugih bolesti poput poremećaja hematopoeze, bolesti slezine ili infekcija. Takođe, trombocitopenije se klasifikuju i na nasljedne i stečene oblike.

Patofiziološka kategorija

Prema kinetici trombocita, trombocitopenije se dijele na one uslijed smanjene proizvodnje trombocita (amegakariocitne), zbog pojačane razgradnje (megakariocitne) i zbog poremećene raspodjele trombocita, kao kod hipersplenijskih trombocitopenija, kada se oni nakupljaju u uvećanoj slezini.

Simptomi i klinička slika

Bez obzira na etiologiju, trombocitopenije se manifestuju spontanim krvarenjem na koži i sluznicama, nazvanim purpura. Često se pojavljuju petehije – male tačkaste krvne izlive, ili se one spajaju u veće krvne podlive poznate kao ekhimoze. Mogu biti prisutne na različitim dijelovima tijela, a krvarenja iz nosa i genitalnih sluznica su česta. Karakteristični znak je pojava krvavih mehurića u usnoj duplji. Najopasnija su krvarenja u centralnom nervnom sistemu, koja mogu imati fatalne posljedice, dok krvni izlivi u očima mogu trajno oštetiti vid. Postoji rizik od obilnijih krvarenja nakon povreda ili hirurških zahvata, koja najčešće prestaju nakon lokalnog pritiska i do 48 sati.

Dijagnoza trombocitopenije

Dijagnoza se postavlja kroz prikupljanje anamneze, procjenu kliničke slike, laboratorijske pretrage, analizu krvne slike sa smanjenim brojem trombocita, razmaz periferne krvi i pregled koštane srži.

Liječenje

Glavni tretman podrazumijeva upotrebu kortikosteroida i eventualnu splenektomiju - hirurško odstranjivanje slezine. Kod pacijenata koji ne reaguju na ove metode, preporučuje se imunosupresija lijekovima poput vinkristina, ciklofosfamida ili azatioprina. U slučaju jakih krvarenja koristi se podrška terapijom trombocitima kako bi se spriječile komplikacije.