Usluge koje obavljamo u oblasti ORL hirurgije:

Sinusi

Pošto su u najtjesnijoj vezi sa nosnom šupljinom, na sinuse se odražava skoro svako njeno oboljenje. Oboljenje sinusa može da bude i posljedica drugih oboljenja i bolesti, kao što su grip, šarlah, male i velike boginje, tubrkuloza, itd...

Razne povrede, kupanje u hladnoj, pogotovo zagađenoj vodi, prehlada, pretjerani zamor, loši stambeni uslovi i drugo, mogu takodje da budu uzrok oboljenja sinusa.

Ima više znakova po kojima se utvrđuje zapaljenje sinusa. Zajednički znaci su povišena temperatura, glavobolja, bol lokalizovan medju medjama, zapušenost nosa, izlučevine iz nosa, a po koji put i otok u predjelu oboljelog sinusa. Za sunus vilice karakterističan je bol ispod jabučice lica, preosjetljivost nekih djelova lica nad sinusom, rjedje i otok obraza. Za zapaljenje čeonog sinusa karakterističan je bol lokalizovan u predjelu čela koji je jači prije podne, rjedje i otok očnog kapka. Za ostale sinuse značajan je bol iza očiju, pojačan prilikom saginjanja. U liječenju se koriste različiti antibiotici. Protiv bola se daje acetisal i drugi slični ljekovi, i stavljaju tople obloge.

Krvarenje iz nosa

Krvarenje iz nosa je vrlo česta pojava. Najčešći uzroci su proširenje venoznog spleta na nosnoj pregradi, povrede, strano tijelo u nosu, razni zapaljivi procesi i dobroćudni i zloćudni tumori, povišen krvni pritisak, oboljenje bubrega i jetre, izvjesne krvne bolesti i niz drugih.

Krvarenje treba što prije zaustaviti. To se postiže stiskanjem nozdrva prstima, u trajanju od desetak minuta, uz blago naginjanje glave naprijed. U slučaju jačih i čestih krvarenja, nozdrva se tamponira, stavlja se sterilna gaza u nozdrvu ili, ako to ne uspije da zaustavi krvarenje, mjesto odakle potiče krvarenje ljekar izgori strujom ili nekom hemikalijom. Kao krajnja mjera dolazi u obzir operacija nosne pregrade, pa čak i podvezivanje arterije.

Strana tijela u nosu

U nosnim šupljinama se dosta često nadju razna strana tijela, pogotovu kod djece, koja iz čiste radoznalosti igrajući se guraju u nos razne predmete, npr. zrno pasulja, a ponekad to mogu da budu i razni insekti. Kao strana tijela u nosu mogu se naći i razni unutrašnji konkrementi (takozvani rinoliti). Strano tijelo iz nosa smije da vadi samo ljekar, po potrebi otorinolaringolog. Ako strano tijelo iz nosa ne bude uzvadjeno, mogu da se jave razne komplikacije, kao što su izlučivanje krvi ili gnoja iz nozdrva, obično praćeno smradom, uz osjećanje opšte i lokalne nelagodnosti i glavobolje. Zapušteni slučajevi mogu dovesti i do težih komplikacija. Strana tijela u sinusima vidjaju se veoma rijetko, a liječenje je isključivo hirurško.

Zapaljenje nosa – Rhinitis

Prilično je česta pojava sitnih čireva na ulazu u nozdrvu. Oni su posljedica zapaljenja korijena nosnih dlačica, a uzrok im je čačkanje nosa i sječenje dlačica prljavim makazama. Obično traju nekoliko dana, praćeni su otokom, crvenilom, otokom i bolom.

Akutna zapaljenja nosa su vrlo česta i najrazličitijih su uzroka i porijekla. Nazeb je čest slučaj akutnog zapaljenja nosne sluzokože (kijavice). Ovakvim zapaljenjem praćene su mnoge akutne zarazne bolesti, pa i grip. Izazivaju ga razni virusi i bakterije. Liječi se uzimanjem dosta toplih napitaka, ljekova protiv visoke temperature i vitaminima, naročito vitaminom C.

Hronična zapaljenja sluzokože nosa i njegovih djelova obično su posljedica često ponavljane akutne angine, stalno uvećanih krajnika, naročito trećeg kod djece, loših klimatskih uslova, neizliječenog zapaljenja sinusa, raznih mehaničkih smetnji u nosu, polipa, itd... Slaba nehigijenska ishrana, naročito izvjesne hipovitaminoze, i alergijska osjetljivost mogu biti takodje uzrok hronične kijavice.

Polipi i tumori

Najčešći od dobroćudnih tumora nosne sluzokože su polipi. Posljedica su čestih kijavica, ali se javljaju i bez toga. Sastoje se iz sivkastoplavičastih pihtijastih tvorevina, loptastog oblika i glatke površine. Uzrok njihove pojave nije poznat. Znaci su: zapušen nos, smetnje u disanju, izlučivanje raznog sadržaja, kijanje, moguće deformisanje piramide i govor “kroz nos”. Liječenje je uglavnom hirurško.

Pojava dobroćudnih i zloćudnih tumora na raznim djelovima nosa dosta je česta. Liječenje i uspjeh liječenja zavisi od stadijuma u kome je bolest otkrivena. Liječenje je hirurško ili zračenjem, vrlo često kombinovano.

Zapaljenje usta

Zapaljivi procesi usne duplje prate mnoga oboljenja, naročito zarazna, i oni su, u stvari, znak da postoje neka druga oboljenja. Ovdje treba dodati da se kod izvjesnih osoba javlja oboljenje na uglovima usana, u narodu zvano “žvale”. Danas su dosta proširena i gljivična oboljenja usne duplje.

U usnoj duplji ostavljaju trag i trovanja nekim metalima (živa, bizmut, olovo, itd...). To treba znati prilikom preduzimanja mjera predohrane protiv raznih profesionalnih oboljenja (u rudnicima, štamparijama, elektroindustriji, itd...)

Zapaljenje ždrijela

Akutna zapaljenja ždrijela najčešće su izazvana raznim virusima, bakterijama, otrovima, ljekovima ili odražavaju neku alergijsku reakciju, itd... Bolesnik osjeća nelagodnost u ždrijelu, suvoću, peckanje, grebanje i bol pri gutanju, poneki put i u ušima; ima povišenu temperaturu, koja može biti i veoma visoka, praćenu groznicom, osjećanjem izlomljenosti, itd... Ždrijelo je jako crveno, lako otečeno, sa ljepljivom izlučinom staklastog izgleda. Liječenje se sastoji od mirovanja, uzimanja toplih napitaka, acetisala, vitamina, uz ispiranje grla kamilicom, sodom bikarbonom, itd... Antibiotici se smijju uzimati samo ako to propiše ljekar.

Hronična zapaljenja ždrijela najčešće su povezana sa hroničnim zapaljenjem nosa i sinusa, ili su, kao i akutna znak nekih drugih bolesti. Uzrok im može biti i stalno disanje na usta, bolest zuba kao i pretjerana upotreba alkoholnih pića, duvana, nedostatak vitamina, itd...

Akutna oboljenja ždrijela najčešće prolaze bez posljedica, ali nisu isključene ni neke komplikacije, kao što su reumatizam, zapaljenje bubrega, zapaljenje srčanog mišića, sepsa, gnojenje krajnika i ždrijela, itd...

Krajnici

Razlozi za vadjenje krajnika mogu da budu: česte angine, gnojenje krajnika, uvećanja sva tri krajnika, uporna gljivična oboljenja krajnika, kliconoštvo, zadah iz usta, zapaljenja srednjeg uva, naročito kod djece, kada se utvrdi da su krajnici izvori žarišne infekcije, zatim, oboljenje limfnih žlijezda na vratu tuberkoloznog porijekla-kada su istovremeno oboljeli i krajnici, napadi reumatičnog oboljenja vezanih za pojavu angine, itd...

Krajnici se ne smijju vaditi djeci ispod 3 godine, profesionalnim pjevačima, niti u slučaju reumatizma u razvoju, bubrežne bolesti, u razvoju šećerne bolesti, za vreme menstruacije, itd...

Treći krajnik nalazi se u gornjem dijelu ždrijela. Od zapaljenja ili uvećanja ovog krajnika obolijevaju djeca do puberteta, veoma rijetko i kasnije. Oboljenja ovog krajnika poznaju se na zapušenosti nosa, disanju na usta, hrkanju u snu i, ako stanje dugo traje, po tipičnom izgledu djeteta: uske nozdrve, stalno otvorena usta, grudni koš slabo i nepravilno razvijen, dijete je blijedo, oči bez sjaja, sporije reaguje i misli, zaostaje u školi, itd... Liječenje je isključivo operativno.

Pljuvačne žlijezde

Osim zauški, pljuvačne žlijezde mogu oboljeti i usljed infekcije klicama, koje izazivaju gnojenje (streptokoke, stafilokoke, itd...). Do takve infekcije najčešće dolazi usljed raznih gnojenja u ustima, zuba, vilice i sluzokože usne duplje. Liječenje je brzo i uspješno ako se podjenako sa tim liječe i bolesti zbog kojih je došlo do ovakvih zapaljenja.

S obzirom na to da se pljuvačne žlijezde sastoje iz raznovrsnog tkiva, na njima se mogu javiti kako dobroćudni tako i zloćudni tumori. Liječenje je hirurško, uz zračenje, ukoliko nisu otporni na tu vrstu terapije.

Oboljenja jezika

Neka oboljenja jezika mogu se pojaviti samostalno, bez drugih promena u ustima, a druga, češća, obično su pratilac nekih patoloških zbivanja u ustima ili organizmu. To je naročito slučaj sa oboljenjem jezika gljivičnog porijekla, ali i neka zapaljenja jezika virusnog i bakterijskog porijekla mogu biti prateća pojava odgovarajućih bolesti. 

Ako se makar i poslovično, kaže da neko “nema dlaka na jeziku”, onda bi se iz toga morao izvući zaključak da ih neki drugi mogu i da imaju. Postoji, stvarno, jedno oboljenje, takozvani “crni dlakavi jezik”. U toku jednog oboljenja gljivičnog porijekla javljaju se na jeziku crne dlake, koje mogu i koje su vrlo dugačke, tako da smetaju ždrijelu i izazivaju refleks gadjenja i povraćanja.

Povrede grla

Po obliku i uzroku koji ih je izazvao, povrede grla mogu biti veoma različite: zatvorene, otvorene, toplotne, hemijske, radijacijske, uzgredne i funkcijske.

Zatvorene povrede grla su dosta česte, a posljedica su obično udarca u tuči, u sportu, u saobraćajnom udesu i sl. Otežano disanje, promuklost, bol, naročito pri govoru i gutanju, otok, krvav ispljuvak, pucketanje ispod kože prilikom pipanja, itd..., znaci su ovakvih povreda grla. Pri liječenju se može obezbijediti prolaz vazduha kroz grlo, i ishrana, sprječavanje eventualnog šoka i infekcije. Bolesnike sa ovakvim povredama grla treba odmah prenijeti u bolnicu.

Otvorene povrede grla obično se završavaju smrću. Prouzrokovane su oštrim orudjima i predmetima ili projektilima. Zahtevaju brzu visoko-stručnu pomoć.

Toplotne povrede grla mogu biti izazvane udisanjem toplog vazduha i pregrijane pare i gutanjem suviše toplih napitaka. Težina bolesti zavisi od stepena opekotina, usljed kojih nastaju smetnje pri disanju, bol pri gutanju, kašalj, krvavi ispljuvak, itd...

Hemijske povrede grla su najčešće slučajne, ali mogu biti i namjerne, sa samoubilačkim ciljem. Mogu biti izazvane raznim hemikalijama, kao što su sirćetna kiselina, masna soda, hlorna kislina itd... Radijacijska oštećenja grla nastaju kao posljedica liječenja tumora grla rendgenskim, kobaltnim, betatronskim i drugim zracima. Uzgredne (jatrogene) povrede posljedica su nedovoljno stručnih ili raznih prebrzih intervencija u grlu. Blagovremenim liječenjem, stanje se obično sasvim popravi. Funkcijske povrede su proizvod krvnog podliva glasnih žica pri napinjanju, kašljanju, dizanju tereta, pretjeranom vikanju, itd... Mogu izazvati poremećaj pojedinih funkcija grla.

Promuklost (Dysphonia)

Promuklost je vrlo čest i vrlo važan znak mnogih oboljenja grla. Ona može biti funkcionalna ili organska. Funkcionalna promuklost je mnogo puta posljedica zloupotrebe glasa i dovodi do psihičkih poremećaja. Psihički poremećaji mogu, sa svoje strane i sami da izazovu promuklost. Primjer za to je promuklost histeričnog porijekla kod žena.

Organska promuklost je posljedica organskih promjena na grlu, od kojih su najčešće asimetrija grla, polipi i razni čvorići na glasnim žicama, kontaktne grizlice, oduzetost nerva pod čijom kontrolom su pokreti glasnih žica, razna zapaljenja, papilomi, povrede, neka oboljenja žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, zloćudni tumori, itd...  U slučaju pojave promuklosti ne smije se gubiti vrijeme. Što se ranije otkrije uzrok promuklosti, ona se lakše izliječi.

Strano tijelo u grlu

Strana tijela grlo izbacuje samo, svojim odbrambenim refleksom. Samo izuzetno, kada je u pitanju neki oštri predmet zaboden u tkivo, mora ga izvaditi ljekar. Stanje bolesnika sa stranim tijelom u grlu veoma je teško. On kašlje, otežano diše, ispljuvak mu je krvav, osjeća bol, promukao je, itd... Postoji opasnost i da se uguši. Zato, čak i kada se samo sumnja da u grlu postoji neko strano tijelo, mora se hitno potražiti ljekarska pomoć.

Novotvorevine grla

Tumori mogu biti dobroćudni i zloćudni. Dobroćudne novotvorevine rastu polako, ne prodirući u okolna tkiva, ne stvarajući metastaze. Najčešće takva novotvorevina na grlu je polip na glasnim žicama. Odstranjuje se hirurškim putem. Na pojavu tumora na grlu, pa i na pojavu dobroćudnih tumora, utiču: pušenje, dugotrajna upotreba alkoholnih pića, hronična oboljenja grla, povrede, neke profesije, itd... Bolest je praćena upornom i postepeno sve jačom promuklošću, teškoćama pri disanju, kašljem, itd... Svaka uporna promuklost je znak uzbune i treba potražiti savjet ljekara, koji će, prema potrebi, preduzeti odgovarajuće mjere.

Tumori usne duplje i ždrijela

Novotvorevine (tumori), kako benigne tako i maligne prirode, prilično su česte u usnoj duplji i ždrijelu, naročito na jeziku, gdje se često pojavljuje benigni tumor sluzokože, takozvani papilom, i tumor vezivnog tkiva (fibrom), ali nisu rijetki ni zloćudni tumori. Znaci oboljenja su veoma raznoliki. Najčešći su: poremećaj gutanja, neodredjene smetnje u ustima i grlu, poremećaji u glasu, obilno lučenje pljuvačke, iskašljavanje i ispljuvavanje sukrvičave izlučine, zadah iz usta, a kod tumora u gornjem delu ždrijela i poremećaj sluha, uz otežano disanje. U slučaju nekoliko, ili makar jednog od ovih znakova, treba se obratiti za savjet lekaru, po mogućnosti specijalisti za uho, nos i grlo.