Agorafobija: Strah od otvorenog prostora, napadi panike i kako ga uspješno prevazići

Šta je agorafobija?

Agorafobija je danas razumljena kao kompleksan strah povezan s javnim mjestima, velikim prostorima i gomilom ljudi, uz bojazan da u slučaju iznenadne nesposobnosti nećemo moći pobjeći ili tražiti pomoć. Ova fobija čini oko 60% svih dijagnostikovanih fobija i češća je kod žena, sa početkom u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.

Uzroci agorafobije

Prema psihoanalizi, pravi uzrok krije se u neurotičnom strahu od sopstvenih nesvjesnih infantilnih seksualnih impulsa, posebno egzibicionizma. Osoba se vraća u ranije stanje djetinjstva kada je uživala zaštitu roditelja. Primarna korist neuroze odnosi se na prikriveno zadovoljavanje seksualnih želja, dok sekundarna korisnost podrazumijeva izbjegavanje usamljenosti i dobijanje pažnje, sažaljenja i brige od drugih.

Klinička slika i simptomi

Osobe s agorafobijom panično strahuju da samostalno izađu van ili pređu prostrani otvoreni prostor. Ako to učine, mogu doživjeti napade panike i osjećaj gubitka svijesti. Zbog toga često ne izlaze bez pratnje i zatvaraju se u svoj dom, gdje se osjećaju sigurnim. Imaju potrebu da budu u društvu ljudi kojima mogu na neki način upravljati, a često nose i predmete kao simbol zaštite i kontrole.

Tipične situacije koje izazivaju strah su vožnja, kupovina, gužve, stajanje u redovima, socijalni susreti, kao i ostajanje samih u prostorijama. Agorafobija se može pogoršavati, što vodi ka potpunom izbjegavanju izlazaka iz kuće.

Manifestacije i osjećanja

Prisutni su simptomi kao što su nelagoda, nemir, slabost, lupanje srca, vrtoglavica, znojenje i osjećaj nadolazećeg infarkta. Spoljni svijet doživljavaju kao prijeteći, a sebe kao nesposobne da ga kontrolišu. Strah od javnih mjesta često je fizički izražen i vezan je i za zabrinutost za duševne povrede kao što su omalovažavanje ili zanemarivanje.

Psihološki aspekti straha

Agorafobija je u osnovi prikriveni strah od nepoštovanja. Zahtev za poštovanjem proizlazi iz unutrašnjeg manjka samopoštovanja, koje se ne može nadomjestiti pažnjom drugih. Kada osoba nije u prilici da dobije traženo poštovanje, povlači se iz društvenog života i zatvara u svoj dom, smanjujući tako kvalitet i širinu svog života.

Metode liječenja

Uz adekvatan tretman, većina pacijenata doživljava značajno poboljšanje ili potpuni nestanak simptoma. Najefikasnija terapija je bihevioralna, posebno suočavanje sa strahom postepenom desenzibilizacijom. Medikamenti kao beta blokatori, antidepresivi i anksiolitici mogu pomoći, ali se benzodiazepini koriste oprezno zbog rizika od zavisnosti. Redovna šetnja i angažovanost u aktivnostima također doprinose oporavku.