Aortna stenoza: Uzroci, simptomi i savremene metode liječenja srčane mane

03. September, 2025  •  Ordinacije
Aortna stenoza: Uzroci, simptomi i savremene metode liječenja srčane mane

Šta je aortna stenoza?

Aortna stenoza predstavlja suženje aortnog otvora koje otežava protok krvi iz lijeve srčane komore u aortu, što može dovesti do različitih srčanih tegoba.

Uzroci aortne stenoze

Glavni uzroci uključuju reumatski endokarditis, urođenu bikuspidnu aortnu zalistu i aterosklerotske promjene kod starijih osoba.

Kliničke manifestacije

Aortna stenoza često ima dug period bez simptoma, naročito u blažim ili srednjim oblicima. Klinički znakovi javljaju se postupno, a najkarakterističniji su anginozni bolovi koji se javljaju pri kraju fizičkog napora, sinkopa tokom ili nakon napora, te simptomi srčane insuficijencije poput otežanog disanja, noćnih napada gušenja i edema pluća. Osim toga, mogu se pojaviti palpitacije, umor, poremećaji vida i bolovi u nogama (intermitentne klaudikacije).

Zbog smanjenog minutnog volumena srca i perifernog vaskularnog suženja, pacijenti su često blijedi, sa slabim i usporenim pulsom, niskim krvnim pritiskom i smanjenom razlikom između sistolnog i dijastolnog pritiska, poznatom kao konvergentni krvni pritisak.

Najznačajnija komplikacija aortne stenoze jeste infektivni endokarditis.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i auskultacije srca, gdje se mogu čuti karakteristični sistolni ejekcioni klik i šumovi. Dodatne metode uključuju rendgenski snimak pluća i srca, EKG, fonokardiografiju, ultrazvuk srca i kateterizaciju.

Metode liječenja

Liječenje može biti konzervativno i hirurško. Konzervativni pristup podrazumijeva sprečavanje infektivnog endokarditisa kod asimptomatskih bolesnika, te upotrebu nitroglicerina i drugih nitrata oprezno, zbog rizika od sinkope. Kod srčane insuficijencije primjenjuju se režim sa smanjenim unosom soli, digitalisni preparati, diuretici i antikoagulansi.

Hirurška intervencija preporučuje se kod težih oblika sa gradijentom pritiska većim od 50 mmHg ili prisustvom plućne venske hipertenzije. Moguće su komisurotomija, odnosno razdvajanje sraslih dijelova zalistaka, ili potpuna zamjena zaliska.