Depresija: Simptomi, Veza sa Anoreksijom i Bulimijom te Uticaj Životne Dobi

Šta je depresija?

Depresija predstavlja psihijatrijski poremećaj iz grupe afektivnih bolesti, karakteriziran produljenim niskim raspoloženjem koje nije u skladu sa stvarnim životnim okolnostima. Glavni simptomi obuhvataju osjećaj bespomoćnosti, beznađa, mržnju prema sebi, usporene motoričke i mentalne funkcije, smanjenu motivaciju, sumorne misli o besmislu života i tjelesne tegobe. Pravovremena dijagnoza je ključna za efikasno liječenje ovog poremećaja.

Depresija i životna dob

Depresija može nastati u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće javlja u adolescenciji i ranim dvadesetim godinama. Prema statistikama iz SAD-a, mladi u tom dobu su najranjiviji. Oko polovica pacijenata doživi više nego jednu depresivnu epizodu tokom života.

Veza depresije s anoreksijom

Anoreksija često prati depresivna simptomatologija. Raspravlja se o tome da li depresija može biti okidač za pojavu anoreksije ili obrnuto. Oba stanja dijele simptome poput gubitka tjelesne mase, povlačenja, izolacije, gubitka interesa i suicidalnih misli. Međutim, razlikuju se u tome što depresivni pacijenti gube apetit, dok anoreksični negiraju glad i imaju strah od hrane i debljine. Pored toga, depresivni pacijenti ne pokazuju poremećaj tjelesne slike niti strah od hrane, te mogu imati depresivnu agitaciju, dok anoreksija uključuje ciljanu hiperaktivnost za sagorijevanje kalorija.

Depresija i bulimija nervoza

Depresija je česta kod osoba s bulimijom nervozom. U početku se može pojaviti osjećaj moći i kontrole nad jelom, koji s vremenom nestaje, dovodeći do gubitka kontrole i pojačane depresivnosti. Dominiraju osjećaji bezvrijednosti, stida, niskog samopoštovanja i socijalne izolacije. Osobe pogođene bulimijom često imaju više pokušaja samoubistva prije početka liječenja.

Značaj pravovremenog liječenja

Zdravi odnos prema hrani je ključan, jer je kontakt s hranom jedan od prvih i najvažnijih u životu. Pravovremenim prepoznavanjem i liječenjem depresije, anoreksije i bulimije moguće je spriječiti komplikacije i poboljšati kvalitet života. Terapija se najčešće sastoji od psihoterapije i, po potrebi, farmakoterapije.