Disleksija kod djece: Uzroci, simptomi i efikasni načini liječenja uz individualni pristup

03. September, 2025  •  Ordinacije
Disleksija kod djece: Uzroci, simptomi i efikasni načini liječenja uz individualni pristup

Šta je disleksija i njeni uzroci

Riječ disleksija potiče od grčkih termina "dys" što znači loš ili slab, i "lexsis" što označava jezik ili riječi. Disleksija predstavlja jezični poremećaj konstitucijskog porijekla, obilježen poteškoćama u kodiranju riječi, često povezanim s nedovoljnom fonološkom obradom. Većina stručnjaka smatra da je osnovni uzrok disleksije zamjena funkcija između lijeve i desne moždane hemisfere. Lijeva polovina mozga, odgovorna za analizu jezika, kod osoba s disleksijom je nedovoljno razvijena, pa desna hemisfera preuzima neke funkcije, što dovodi do problema u analizi riječi i vizuelnom načinu razmišljanja kod bolesnika. Genetika takođe ima utjecaj, ali nije jedini faktor – načini podučavanja čitanju i pisanju te govorno okruženje igraju značajnu ulogu.

Simptomi i klinička slika

Disleksija se obično otkriva u ranom školskom dobu, kada dijete počinje učiti čitanje i pisanje. Dijete s disleksijom često zamjenjuje slova, slogove ili riječi, a može opisivati kako mu se riječi mijenjaju, okreću ili „plešu“ pred očima. Osim čitanja, teškoće se javljaju i u pisanju, izražavanju misli i orijentaciji u vremenu ili prostoru. Disleksična djeca uglavnom su inteligentna i kreativna, ali simptomi kod njih traju duže i izraženiji su nego kod djece bez ovog poremećaja, što zahtijeva pravovremenu dijagnozu i specifičan pristup. Važno je razlikovati prolazne teškoće od trajnih i obezbijediti prilagođene metode poduke.

Dijagnoza i liječenje disleksije

Za sumnju na disleksiju neophodno je obratiti se stručnjaku, poput logopeda ili defektologa, koji mogu uz pomoć jednostavnih testova potvrditi dijagnozu. Ne postoje univerzalni programi liječenja disleksije jer su simptomi i stepen izraženosti različiti kod svake djece. Tretman je individualan i uključuje ciljani jezičko-govorni rad, jačanje vizuelnih, slušnih i motoričkih sposobnosti te pažnje i pamćenja. Budući da djeca s disleksijom teže uče auditivno, važno je koristiti multisenzorne metode učenja, kombinirajući slike, boje i druge materijale. Strpljenje, podrška i pozitivno jačanje ključni su za uspjeh u radu s djecom koja imaju disleksiju.