Emocionalno prejedanje: Uzrok, simptomi i kako se izboriti sa poremećajem ishrane

Šta je glad i emocionalno prejedanje?

Glad predstavlja fiziološku potrebu za hranom koja se manifestuje postepeno i praćena je željom za raznovrsnim namirnicama, dok se emocionalno prejedanje odnosi na konzumaciju hrane izvan stvarnih potreba organizma. Emocionalna glad podrazumijeva iznenadnu želju za specifičnom hranom i često je praćena osjećajem krivice nakon obroka. Ovaj oblik prejedanja spada u psihijatrijske poremećaje, a može se javiti i paralelno sa poremećajima raspoloženja ili anksioznim poremećajima.

Odnos prema hrani i njegovo formiranje

Odnos prema hrani uspostavlja se od najranijih dana života kroz interakciju majke i djeteta. Hranjenje je povezano sa osjećajem prijatnosti, dok teškoće u hranjenju mogu izazvati nelagodnost. Najranije emocije oblikuju se kroz ovu vezu, te ako dijete ne nauči da samoreguliše svoje emocije, hrana postaje sredstvo umirenja i prevazilaženja frustracija. Takvo ponašanje često vodi ka emocionalnom prejedanju.

Emocije i emocionalno prejedanje

Hrana se koristi za neutralizaciju negativnih emocija poput tuge, usamljenosti, nervoze i anksioznosti. Često se javljaju žudnje za slatkim ili slanim namirnicama koje brzo podižu nivo šećera u krvi i poboljšavaju raspoloženje usljed povećanja serotonina. Međutim, dugoročno, takvo prejedanje dovodi do osjećaja krivice i stida, kao i do povećanja tjelesne težine.

Veza emocionalnog prejedanja i gojaznosti

Emocionalno prejedanje i gojaznost su povezani – prejedanje vodi do povećanja tjelesne mase, a nezadovoljstvo gojaznošću može dodatno pojačati prejedanje. Rješenje problema zahteva detektovanje dubljih emocionalnih uzroka i stručnu pomoć, kako bi se prekinuo začarani krug. Psihijatrijski pregled i nutricionistička edukacija su ključni koraci u liječenju.

Preporuke za suzbijanje emocionalnog prejedanja

Važno je izbjegavati dijete koje mogu pojačati osjećaj depriveacije i prejedanja. Potrebno je prepoznati emocije koje utiču na prehrambene navike i promijeniti unutrašnji razgovor na pozitivan. Umjesto hrane, preporučuju se alternative kao što su druženje, šetnja ili sport. Traženje pomoći od stručnjaka psihijatrije i psihoterapije omogućava adekvatnu dijagnozu i djelotvoran tretman.