Erysipelothrix rhusiopathiae: Simptomi, prenos i efikasno liječenje erizipeloida kod ljudi i životinja

03. September, 2025  •  Ordinacije
Erysipelothrix rhusiopathiae: Simptomi, prenos i efikasno liječenje erizipeloida kod ljudi i životinja

Šta je Erysipelothrix rhusiopathiae?

Erysipelothrix insidiosa (rhusiopathiae) je bakterija koja izaziva zoonozu široko rasprostranjenu širom svijeta. To je Gram-pozitivan, polimorfan filamentozan bacil, nepokretan, često prisutan u kratkim lancima i spada u kriofilne bakterije koje rastu čak i na 4°C.

Izvori i prenos infekcije

Ova bakterija se može prenijeti putem organskih ostataka koji su rasprostranjeni u prirodi. Infekcija pogađa brojne životinje poput svinja, goveda, ovaca, golubova i živine, a često je prisutna i na površini riba i školjki. Najvažniji izvor zaraze su oboljele svinje, ćurke, ovce, kao i inficirano svinjsko meso te zdravi kliconoše.

Rizik i epidemiologija kod ljudi

Na našim prostorima, bolest uglavnom pogađa seljake, domaćice, mesare i veterinare, koji se najčešće inficiraju slučajno. Bolest poznata kao erizipeloid predstavlja infektivno oboljenje s promjenama na koži, ali mogu biti zahvaćene i druge lokalizacije.

Simptomi i klinički oblici

Period inkubacije traje 1 do 4 dana, a najčešći oblik je lokalizovani kožni Rosenbachov erizipeloid. On počinje svrabežom, pečenjem i blagim bolom na prstu ili šaci nakon povrede. Na mjestu ulaska mikroba pojavljuje se plavičasto-crvenkasta mrlja koja zatim bledi u sredini, dok se crvenilo i otok šire. Prsti i zglobovi oteknu i ukoče se, uz upalu regionalnih limfnih žlijezda. Generalni simptomi su blago povišena temperatura, malaksalost i bolovi u mišićima.

Rijetko se javlja urtikarijalni oblik s generalizovanom crveno-lividnom osipom, te artritični oblik koji zahvata zglobove prstiju, koljena i lakat. Septični oblik s endokarditisom može se razviti nakon početne kožne forme.

Dijagnostika i liječenje

Za identifikaciju bakterije koriste se morfološke karakteristike, specifična kultura i biohemijski testovi. Liječenje podrazumijeva upotrebu visokih doza penicilina ili eritromicina, dok je lokalna terapija oblogama borne kiseline korisna, ali ne i obavezna.