Lagoftalmus i Ptoza: Uzroci, Simptomi i Efikasni Metodi Lečenja Očnih Kapaka

Lagoftalmus – Nemogućnost Potpunog Zatvaranja Kapaka

Lagoftalmus predstavlja stanje u kojem kapci ne mogu u potpunosti prekriti očnu jabučicu. Ovo stanje može nastati usljed oštećenja tkiva kapaka, povećanog egzoftalmusa (izbočenja očnih jabučica) ili usljed slabosti i paralize m. orbicularis oculi i n. facialis. Prilikom zatvaranja očiju i tokom sna očna jabučica se pomjera naviše (Bellov fenomen). Donji dio rožnjače ostaje nezaštićen, što može uzrokovati upalne promjene poznate kao keratitis lagoftalmo.

Lečenje lagoftalmusa fokusira se na uklanjanje uzroka kao što su defekat kapka, egzoftalmus ili paraliza n. facialis. Simptomatsko liječenje podrazumijeva upotrebu borne masti u oko i nošenje zavoja preko oka tokom spavanja. Ukoliko stanje ne napreduje, često je neophodna operacija spajanja kapaka radi zaštite oka.

Ptoza – Spuštenost Gornjeg Kapka i Njeni Uzroci

Ptoza označava spuštenost gornjeg kapka usljed oslabljenog djelovanja mišića koji podižu kapak (m. levator palpebrae superior). Nije rijetkost da se javi zbog oslabljenog dejstva glatkog Mullerovog mišića koji je inervisan simpatikusem. Ptoza može biti urođena, uzrokovana hipoplazijom podizača kapka ili oštećenjima okulomotornog nerva, i uglavnom zahvata oba oka. Stečena ptoza nastaje usljed oštećenja n. okulomotorius i može uključivati simptome povezanih mišića i nervnih struktura.

Prateći simptomi ptoze uključuju sužen otvor kapka, brisanje kožnog nabora na gornjoj ivici tarzusa i djelimično prekrivanje zenice. Pacijenti često pokušavaju podići kapak kontrakcijom čeonog mišića, izazivajući naboranje čela i naginjanje glave unazad. U slučaju oštećenja simpatikusa javlja se Hornerov sindrom, koji uključuje ptozu, enoftalmus i miozu.

Metode Liječenja Lagoftalmusa i Ptoze

Urođena ptoza se liječi operativno, dok se stečena liječi uzročno, a operacija se primjenjuje samo kada ostali tretmani ne uspiju. Ptoze slabijeg intenziteta, posebno one koje uključuju samo oslabljenost Mullerovog mišića, obično ne zahtijevaju terapiju.