Lejomiomi materice: Uzroci, simptomi i savremene metode liječenja koje svaka žena treba znati

Uzrok nastanka lejomioma

Uzrok nastanka lejomioma i dalje nije potpuno razjašnjen. Pretpostavlja se da potiču od bujanja promijenjenih glatkih mišićnih ćelija. Čest je porodični nastanak što ukazuje na značaj genetskih faktora. Hormonski uticaj estrogena igra važnu ulogu u razvoju lejomioma, jer se nalaze uglavnom u reproduktivnom periodu žene, povećavaju se tokom trudnoće, prisutni su i kod žena koje koriste oralne kontraceptive, dok se smanjuju u postmenopauzi. Iako estrogen stimuliše rast tumora, on nije direktan uzrok njihova formiranja.

Klinička slika lejomioma

Najčešće se lejomiomi javljaju na fundusu i telu materice, dok je cerviks zahvaćen samo u 3% slučajeva. Mogu biti i bez simptoma i slučajno otkriveni tokom rutinskih pregleda. Kada postoje simptomi, oni variraju u zavisnosti od veličine tumora, njegove lokacije, te da li je žena trudna. Najčešći znak su abnormalna krvarenja, koja se u 40-50% slučajeva ispoljavaju kao jaka i produžena menstrualna krvarenja. Pojačano menstrualno krvarenje (hipermenoreja) najčešće ukazuje na intramuralnu lokalizaciju tumora, dok submukozni lejomiomi dovode do produžene i obilniji krvarenja (menoragija). Zbog ovih krvarenja često nastaje anemija koja se teško liječi. Bol u donjem dijelu stomaka i osjećaj napetosti nastaju ili pritiskom tumora na okolne organe ili degenerativnim promjenama u tumoru. Veliki tumori mogu izazvati zastoj venske cirkulacije, trombozu te poremećaj pražnjenja debelog crijeva i mokraćne bešike, kao i neplodnost ili spontani pobačaj.

Dijagnoza lejomioma

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze i ginekološkog pregleda, koji se može dopuniti digitorektalnim pregledom. Važni dijagnostički alati su ultrazvuk, histerosalpingografija – gdje se kontrast ubrizgava u matericu i jajovode radi dobijanja slike unutrašnjeg stanja, te histeroskopija koja omogućava vizualizaciju materice optičkim instrumentom.

Metode liječenja

Izbor liječenja zavisi od starosti žene, broja porođaja, želje za trudnoćom, simptoma, lokacije tumora, opšteg zdravlja i prisustva komplikacija. Mali lejomiomi bez simptoma i komplikacija mogu se liječiti hormonski pomoću analoga gonadotropin-oslobađajućeg hormona (anGnRH), što kod pola žena smanjuje veličinu tumora. Ova terapija je posebno korisna za one koje žele još djece, ne mogu ili ne žele operaciju, te kao priprema za hirurški zahvat. Veliki, simptomatski lejomiomi sa komplikacijama uglavnom zahtijevaju operativno liječenje: uklanjanje samo tumora (lejomiomektomija) ili cijele materice (histerektomija), u zavisnosti od želje za trudnoćom i drugih faktora.