Nistagmus: Uzroci, vrste i savremene metode dijagnostike i liječenja poremećaja pokreta očiju

03. September, 2025  •  Ordinacije
Nistagmus: Uzroci, vrste i savremene metode dijagnostike i liječenja poremećaja pokreta očiju

Šta je nistagmus i kako nastaje?

Nistagmus, poznat kao titranje očiju, očituje se kao ritmički, nevoljni trzaji očnih jabučica. Fiziološki je prisutan ako nastaje usljed stimulacije vestibularnog sistema, na primjer prilikom okretanja na vrtešci ili kada se u ušni kanal uvodi hladna ili topla voda. Ti nadražaji ciljaju receptore u semicirkularnim kanalićima unutrašnjeg uva, što preko vestibularnog nerva izaziva pokrete očiju u sporoj fazi. U nekim slučajevima se javi i brzo iscrpljivanje nistagmusa pri ekstremnoj lateralizaciji pogleda, poznato kao fiksacioni nistagmus, koji nije patološki.

Patološki oblici nistagmusa

Patološki nistagmus označava spontano trzanje koje se javlja pri pogledu u stranu pod uglom od oko 45 stepeni i povezano je sa oštećenjem labirinta, vestibularnog nerva, moždanog stabla, malog mozga, kao i kortikalnih centara za upravljanje pokretima očiju. Pravac nistagmusa određuje se prema brzoj fazi. Kada su brzina i smjer faza jednake, riječ je o pendularnom nistagmosu, koji je obično konzistentan od djetinjstva i povezan sa slabijim vidom. Oči se mogu pokretati sinhrono (asocirani nistagmus) ili divergento/kovergentno (disocirani nistagmus), a monokularni nistagmus često je znak multiple skleroze.

Vrste i dijagnoza nistagmusa

Nistagmus može biti horizontalan, vertikalan, rotatoran, cirkularan ili mješovitog tipa. Vertikalni nistagmus obično ukazuje na oštećenje srednjeg mozga, dok je retraktorni veoma rijedak. Kod istovremenog pojavljivanja vrtoglavice i gubitka sluha, lezija se najčešće nalazi u labirintu ili statokustičnom nervu. Za dijagnostiku se koriste kalorijski testovi i elektronistagmografija, zajedno sa savremenim neurofiziološkim metodama koje omogućavaju otkrivanje suptilnih neuroloških promjena.

Specifični poremećaji i terapija

Rijetki oblici uključuju klackalicu nistagmus i opsoklonus, koji su povezani sa ozbiljnim neurološkim oštećenjima ili paraneoplastičnim sindromima. Optokinetički nistagmus je fiziološka pojava prilikom gledanja kroz pokretne objekte i može biti potisnut raznim lezijama mozga. Često je nistagmus udružen sa strabizmom i astigmatizmom, dok latentni nistagmus nastaje zatvaranjem jednog oka. Lečenje urođenih oblika ne može biti kauzalno, ali korekcija astigmatizma i različite optičke metode, uključujući prizme koje izazivaju konvergenciju očiju, mogu pomoći u kontroli simptoma.