Poremećaj ponašanja kod djece i adolescenata: Uzroci, simptomi i kako razumjeti antisocijalno ponašanje

Šta je poremećaj ponašanja?

Poremećaj ponašanja najčešće se javlja u djetinjstvu i mladosti, a karakteriše ga narušavanje prava drugih sa ciljem njihove povrede ili poniženja. Djeca sa ovim poremećajem često pokazuju nagli temperament, sklonost zadirkivanju, vulgarne izraze i okrivljuju druge za svoje postupke.

Ona ispoljavaju ponašanja koja krše zakone i društvene norme, uključujući krađe, provale, nasilje nad ljudima i životinjama, vandalizam, trgovinu drogom, učestvovanje u tučama, divlju vožnju, opijanje i seksualni promiskuitet. Zbog ovakvog ponašanja često su odbačeni ili izolovani u vršnjačkim grupama, što dodatno otežava njihovu društvenu integraciju.

Različiti oblici i razvoj poremećaja

Poremećaji se često ispoljavaju u grupama, najčešće kod djece do deset godina kroz aktivnosti poput sitnih krađa i vandalizma, a sa starenjem prelaze u samostalnija antisocijalna ponašanja. Razumevanje ovog poremećaja zahteva istraživanje antisocijalnog ponašanja, nemira kod djece i psiholoških potreba koje utiču na njih.

Kako razumjeti antisocijalno ponašanje?

Na primjeru Pavlovljevih eksperimenata sa psima i Skinnerovih sa golubovima, pokazano je da životinje uče da izbjegavaju negativne posljedice dok ljudi sa antisocijalnim poremećajima često ne prepoznaju opasnost ili buduće negativne posljedice svojih postupaka. Stručnjaci smatraju da manjak straha i osjećaja krivice može dovesti do ovakvih problema. Neuropsihološke teorije ukazuju na oštećenje prefrontalnog korteksa koje utiče na moralno rezonovanje i predviđanje posljedica.

Više od običnog nemira

Deca sa poremećajem ponašanja često krše komunikativne norme, norme razvoja i društvene standarde izgleda, što dodatno komplikuje njihove odnose sa okolinom. Njihovo ponašanje može izazvati napetost kod roditelja, dovodeći do začaranog kruga nesporazuma i pojačanog problema.

Uloga roditelja i zadovoljavanje psiholoških potreba

Roditelji trebaju biti svjesni osnovnih psiholoških potreba djece: osjećaj dobrodošlice, ravnopravnosti, nezavisnosti i sigurnosti u druge. Pravilna komunikacija, postavljanje i usklađivanje pravila sa djetetovim uzrastom, kao i disciplina kao sredstvo učenja, mogu pomoći u oblikovanju primjerenog ponašanja. Time se podstiču samostalnost, samopoštovanje i sposobnost za socijalno prilagođavanje.