Pseudomembranozni kolitis: Simptomi, dijagnoza i efikasno lečenje Clostridium difficile infekcije

03. September, 2025  •  Ordinacije
Pseudomembranozni kolitis: Simptomi, dijagnoza i efikasno lečenje Clostridium difficile infekcije

Uzrok i karakteristike Clostridium difficile

Clostridium difficile je bakterija odgovorna za razvoj pseudomembranoznog kolitisa, ozbiljnog i retkog upalnog oboljenja debelog crijeva karakterisanog formiranjem pseudomembrana na sluzokoži. Rod Clostridium obuhvata mnoge vrste Gram pozitivnih bacila koji su u starijim kulturama Gram labilni. Ove bakterije se pojavljuju kao dugi, tanki štapići raspoređeni pojedinačno ili u pakete, sa okruglim terminalnim sporama koje deformišu oblik bakterije dajući im izgled čiode ili šibice. Klostridije ne stvaraju kapsulu, ali proizvode snažne enzime i egzotoksine.

Prisustvo i faktori rizika

Clostridium difficile se može pronaći kod 1-4% odraslih kao deo normalne crevne flore, dok je kod novorođenčadi prisutnost mnogo veća i dostiže 30-50%. Dugotrajna upotreba širokog spektra antibiotika može uzrokovati disbiozu i prekomeran rast ovih bakterija. Hospitalizacija, starija životna dob, korišćenje inhibitora protonske pumpe i prisutnost drugih bolesti predstavljaju značajne faktore rizika za pojavu bolesti. Spore bakterije su otporne na nepovoljne uslove i prenose se lako direktnim kontaktom ili preko zdravstvenog osoblja.

Klinička slika i simptomi

Simptomi pseudomembranoznog kolitisa se javljaju tokom ili do 7-10 dana nakon završetka terapije antibioticima i najčešće podrazumijevaju dijareju, sa ili bez krvi, grčeve u stomaku i povišenu temperaturu. Teži oblici bolesti mogu uzrokovati dehidrataciju, elektrolitske poremećaje, toksični megakolon, šok i mentalne poremećaje.

Dijagnostika

Dijagnoza se uglavnom potvrđuje testiranjem stolice na toksin Clostridium difficile, kao i na osnovu kliničkih simptoma, endoskopskog pregleda i koprokulture.

Lečenje

Lečenje mora početi odmah i obuhvata infuziju rastvora za nadoknadu tečnosti i elektrolita, primjenu lekova za smanjenje pokretljivosti creva, te antibiotike poput vankomicina i metronidazola. Takođe se koriste probiotici za obnovu crevne flore. U najtežim, fulminantnim slučajevima, neophodna je hirurška intervencija.