Sindrom noćnog jedenja: uzroci, simptomi i efikasne metode liječenja poremećaja spavanja i apetita
Šta je sindrom noćnog jedenja?
Sindrom noćnog jedenja predstavlja složen poremećaj koji kombinuje poremećaje ishrane, spavanja i afektivnih stanja. Psihološki faktori poput anksioznosti, depresije, smanjenog samopouzdanja, trauma i stresa igraju značajnu ulogu. Neuroendokrini faktori, poput smanjenog nivoa melatonina i leptina, kao i povišen nivo kortizola, doprinose poremećaju koji je prvi put opisan 1955. godine i karakterišu ga jutarnja anoreksija, večernja hiperfagija i nesanica.
Dijagnoza i simptomi sindroma noćnog jedenja
Dijagnostika zahtijeva prisutnost učestalih noćnih epizoda jedenja koje zauzimaju najmanje 25% dnevnog unosa hrane, uz potpunu svjesnost tokom tih epizoda. Noćno jedenje nije uzrokovano vanjskim faktorima i značajno narušava psihičku funkciju te izaziva iscrpljenost i depresivnost. Pored osnovnih simptoma, osoba može imati jutarnju nezainteresovanost za hranu, jaku žudnju za hranom u kasnim satima, nesanicu, i pogoršanje raspoloženja uveče.
Uticaj sindroma na kvalitet života
Liječenje i savjeti za oboljele
Psihodinamska psihoterapija se pokazala efikasnom u ublažavanju simptoma, dok u nekim slučajevima farmakoterapija, uključujući SSRI antidepresive i melatonin, može biti neophodna. Važno je identifikovati uzroke i okidače poremećaja, voditi dnevnik ishrane i emocija i uspostaviti redovne obroke sa fokusom na unos proteina. Eliminacija nezdrave hrane iz doma može pomoći u sprečavanju noćnog prejedanja. Usvajanje rutine u ishrani, spavanju i dnevnim aktivnostima dodatno doprinosi kontroli simptoma.
Facebook
Twitter
Linkedin