Subarahnoidna hemoragija: Uzroci, simptomi i najnoviji pristupi u dijagnostici i liječenju SAH

03. September, 2025  •  Ordinacije
Subarahnoidna hemoragija: Uzroci, simptomi i najnoviji pristupi u dijagnostici i liječenju SAH

Šta je subarahnoidna hemoragija (SAH)?

Subarahnoidna hemoragija predstavlja krvarenje u subarahnoidnom prostoru, najčešće izazvano rupturom aneurizme. Aneurizme su lokalizovana proširenja arterija koja mogu biti kongenitalna ili stečena. Kongenitalne aneurizme nastaju zbog defekta u zidovima krvnih sudova i obično su globularnog ili fuziformnog oblika, najčešće se nalaze na Wilisovom arterijskom krugu. Stečene aneurizme su difuzne i povezane su sa arteriosklerozom. Subarahnoidna hemoragija može nastati i usljed rupture arteriovenskih malformacija ili drugih oštećenja krvnih sudova.

Klinička slika subarahnoidne hemoragije

Tipičan simptom SAH je nagli, izuzetno jak bol u glavi, često opisivan kao udarac, koji se širi ka potiljku i vratu. Prateća je mučnina, povraćanje i poremećaj svijesti koji može dovesti do kome. Mogu se pojaviti i meningealni znaci zbog iritacije moždanica, iako ponekad mogu biti slabo izraženi. Oštećenje moždanog tkiva izaziva žarišne simptome, poput hemipareze ili epileptičkih napada. Bradikardija je čest nalaz i može ukazivati na povećan intrakranijalni pritisak. Posljedica prisustva krvi u subarahnoidnom prostoru je vazospazam, koji počinje nekoliko dana nakon krvarenja i može trajati do tri nedelje, što značajno pogoršava prognozu.

Dijagnostika i terapija subarahnoidne hemoragije

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, lumbalne punkcije, pregleda očnog dna, angiografije i CT skenera. Konzervativno liječenje uključuje strogo mirovanje, sprečavanje nemira i konvulzija odgovarajućim medikamentima, kontrolu krvnog pritiska i održavanje adekvatne hidracije. Zbog mogućnosti aritmija i neurogenog edema pluća neophodno je kardiorespiratorno praćenje. U nekim slučajevima se primjenjuju lumbalne punkcije i hipervolemična hemodilucija. Hirurške intervencije planiraju se najčešće unutar prva tri dana kod budnih pacijenata, dok se kod onih u komi intervencije odlažu do nestanka vazospazma, obično oko tri sedmice.

Prognoza zavisi od opsega krvarenja i razvoja vazospazma. Visoka smrtnost i učestali recidivi u prvim mjesecima naglašavaju značaj pravovremene dijagnostike i adekvatnog liječenja subarahnoidne hemoragije.