Sve o meningitisu: Uzroci, simptomi i savremeni načini liječenja koji spasavaju život

Uzroci meningitisa

Meningitis nastaje kada različiti infektivni ili drugi agensi dospiju u likvorni sistem putem krvi, limfe ili nervnog tkiva, izazivajući zapaljenje. Najčešći uzročnici su bakterije, kao što su Escherichia coli, Streptococcus, Staphylococcus, Proteus, Pseudomonas, Haemophilus influenzae, Neisseria meningitidis, zatim virusi poput Echo, Mumps, Arena i Coxsackie virusa. Takođe, gljivice kao Cryptococcus neoformans, Candida albicans, Aspergillus te paraziti kao Toxocara, Trichinellae i Cysticercus mogu biti uzročnici. Neinfektivni faktori poput subarahnoidne hemoragije, karcinomatoze meninga i iritativnog sadržaja cista također doprinose razvoju meningitisa.

Način širenja infekcije

Infekcija može započeti na koži, u digestivnom ili urinarnom sistemu, ali najčešće potiče iz respiratornog trakta, odakle se agenti šire putem krvotoka u centralni nervni sistem. Bakterijski meningitis može nastati i direktnim širenjem sa oboljelih područja poput uha ili sinusa, ili nakon traume glave i neurohirurških zahvata.

Klinička slika i simptomi meningitisa

Početak bolesti može biti nagao ili postepen. Tok bolesti je akutan, subakutan ili hroničan. Tri osnovna sindroma su prisutna kod svih oblika meningitisa: infektivni, meningealni i likvorni. Infektivni sindrom karakterišu povišena temperatura, slabost i gubitak apetita. Meningealni sindrom se ogleda kroz glavobolju, povraćanje, ukočen vrat i meningealne znakove kao što su znakovi Kerninga, Brudžinskog i Vujićev znak, uz pojačanu osjetljivost na svjetlost i buku, te neurovegetativne poremećaje poput bradikardije i zatvora. Likvorni sindrom podrazumijeva promjene u likvoru koje ukazuju na akutno zapaljenje.

Dijagnostika meningitisa

Dijagnoza se postavlja anamnezom, kliničkim pregledom, lumbalnom punkcijom i analizom likvora makroskopski, citološki i mikrobiološki. Brze dijagnostičke metode uključuju testove antigen-antitelo, kao što su koaglutinacija, radioimunološki i ELISA testovi. Prati se sedimentacija, broj bijelih krvnih zrnaca, hemokulture, urinokulture i brisevi.

Liječenje meningitisa

Kod bakterijskog meningitisa neophodno je hitno započeti intravensku antibiotićku terapiju, često i prije identifikacije uzročnika. Nakon identifikacije, terapija se može prilagoditi. Bolest zahtijeva hospitalizaciju i često intenzivnu njegu. Pored antibiotika koriste se infuzije za nadoknadu tečnosti i kortikosteroidi za smanjenje upale. Virusni meningitis obično zahtijeva simptomsko liječenje, odmor i adekvatan unos tečnosti, uz lijekove za snižavanje temperature i bolova kad je potrebno.