Sve što treba da znate o Klebsiella: Vrste, simptomi, dijagnostika i liječenje infekcija

03. September, 2025  •  Ordinacije
Sve što treba da znate o Klebsiella: Vrste, simptomi, dijagnostika i liječenje infekcija

Uvod u rod Klebsiella

Rod Klebsiella spada u porodicu Enterobacteriaceae i uključuje četiri vrste: Klebsiella pneumoniae, Klebsiella oxytoca, Klebsiella terrigena i Klebsiella planticola. Najznačajnija je Klebsiella pneumoniae, koja se dijeli na četiri podvrste: ss. pneumoniae, ss. ozaenae, ss. rhinoscleromatis i ss. aerogenes. Sve su to Gram negativni bacili sa zaobljenim krajevima, koji se nalaze pojedinačno ili u parovima, nemaju flagelu i ne pokreću se.

Faktori virulencije i antigeni

Klebsiellae posjeduju kapsulu i fimbrije koje su važne za njihovu adhenziju. Imaju somatski O-antigen i kapsularni K-antigen.

Put prenošenja i značaj

Klebsiella spada među oportunističke bakterije i najčešće izaziva infekcije kod osoba sa oslabljenim imunitetom. Najveći medicinski značaj ima Klebsiella pneumoniae ss. pneumoniae, koja kod djece i odraslih preko 50 godina može izazvati ozbiljne respiratorne infekcije poput pneumonije i apscesa pluća.

Kliničke manifestacije podvrsta Klebsiella pneumoniae

Kod djece može da izazove enterite i enterokolitis slične dizenteriji, kao i urinarne infekcije koje su teško liječe i često se ponavljaju. Podvrsta ss. ozaenae izaziva hronično atrofično oboljenje nosa sa neprijatnim mirisom. Ss. rhinoscleromatis uzrokuje hronično oboljenje kože i sluzokože nosa i grla, karakteristične po hipertrofičnim promjenama sa Mikulićevim ćelijama prisutnim u tkivu. Ss. aerogenes dovodi do infektivnih stanja poput urinarnih infekcija, bronhopneumonije, infekcija rana i septikemije, naročito u imunodeficijentnih osoba i bolničkim uslovima.

Dijagnostika i liječenje

Dijagnoza se potvrđuje izolacijom bakterije iz uzoraka kao što su sputum, brisevi, urin, krv i drugo, te kulturom na specijalnim podlogama. Laboratorijske analize uključuju mikroskopiju, biohemijske i antigen-testove. Zbog česte rezistencije na antibiotike, terapija se mora birati na osnovu antibiograma kako bi bila efikasna i spriječila razvoj rezistentnih sojeva.