Sve što treba da znate o vaginalnoj kandidijazi: simptomi, dijagnoza i najefikasnija terapija
Uvod u vaginalni sekret i najčešće infekcije
Pojačan vaginalni sekret predstavlja jednu od najčešćih problema kod žena. Vaginitis, odnosno upala sluznice vagine, najčešće se javlja u tri oblika: nespecifični vaginitis (40-50% slučajeva), kandidijaza (20-30%) i trihomonijaza (20-30%).
Gljivice prisutne u vagini
U vagini se može naći najmanje sedam vrsta gljivica, kako patogenih tako i nepatenih vrsta kandide. Najčešće se simptomatski javljaju Candida albicans (90-95%) i Candida glabrata (2-8%). Važno je napomenuti da tri četvrtine žena sa izolovanom kandidom nema subjektivnih simptoma.
Predisponirajući faktori za razvoj kandidijaze
Kandidijaza se češće javlja u sredinama bogatim ugljenim hidratima, kao što su trudnoća, dijabetes mellitus, upotreba širokospektralnih antibiotika, i imunosupresivna terapija. Takođe, faktori kao što su vaginalna ispiranja, parfimisani sprejevi, antimikrobna terapija, tesna odeća i sintetički veš doprinose razvoju infekcije.
Simptomi vaginalne kandidijaze
Glavni simptom je jak svrab i iritacija u području vagine i vulve. Vaginalni sekret je gust, beličast i bez mirisa, dok se na zidovima vagine mogu primijetiti crvene promjene. Vaginalni pH iznosi oko 4,5. Približno 20% žena s kandidijazom nema simptome.
Recidivi i uzroci reinfekcije
Gastrointestinalni trakt je rezervoar kandide, zbog čega su recidivi i reinfekcije česti, naročito ako su zahvaćeni vulva i anus. Infekcija se može prenijeti i polnim putem, mada je to rijetko. U slučaju recidiva preporučuje se oralni glukozo-tolerans test zbog ispitivanja mogućih poremećaja metabolizma ugljenih hidrata. Lečenje nistatinom može pomoći eliminaciji kandide u crijevima, a zbog alkalne prirode menstrualne krvi preporučuju se profilaktičke kure tijekom menstruacije.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, ginekološkog pregleda i mikroskopskog ispitivanja vaginalnog sekreta, gdje se uočavaju hife i pupoljci gljiva. Terapije koje se koriste uključuju nistatin, butokonazol (Gynofort), klotrimazol (Kansen, Canesten), mikonazol (Gino-Daktanol) i fentikonazol (Lomexin). Topikalna terapija ovim antimikoticima je veoma uspješna, dok su nistatin i jod-povidon manje efikasni. Oko 15% Candida vrsta je rezistentno na klotrimazol i mikonazol, dok je rezistencija na butokonazol rijetka. U slučaju hroničnih ili ponovljenih infekcija može biti potrebna dulja terapija sistemskim flukonazolom.
Važnost pravilne terapije i ishrane
Preporučena terapija kod ponovljenih vaginalnih infekcija je Gynofort vaginalna krema, jer Candida na nju razvija najmanju rezistenciju, čime je i uspješnost liječenja veća. Terapija uključuje nanošenje kreme dva puta nedeljno tokom prve dvije sedmice, zatim jednom nedeljno tokom naredne tri sedmice. Kontrola je potrebna nakon tri ili šest mjeseci. Takođe, pravilna ishrana igra značajnu ulogu u oporavku od kandidijaze.
Facebook
Twitter
Linkedin