Sve što trebate znati o enterokeli: uzroci, simptomi, dijagnoza i efikasni tretmani za spuštanje vagine

Šta je enterokela i etiologija

Enterokela ili duglasokela spada u značajnije poremećaje statike vagine, karličnog dna i vezivnog tkiva male karlice. Uzrok nastanka enterokele najčešće su nezbrinuti rascepi vagine nakon teških, dugotrajnih i komplikovanih porođaja, naročito uz primjenu akušerskih intervencija poput forcepsa, vakuum ekstraktora i ostalih invazivnih postupaka. Ove intervencije oštećuju zidove vagine i mišiće karličnog dna, stvarajući uslove za razvoj uretrokele, cistokele, rektokele ili enterokele. Pored toga, povećani intraabdominalni pritisak dodatno doprinosi spuštanju materice i vagine prema karličnom izlazu, što rezultira spadom.

Klinička slika enterokele

Enterokela je zapravo vrsta hernije iz Duglasovog prostora, u kojem se nalazi tanko crevo. Obično je praćena spadom zadnjeg zida vagine i manifestuje se kao mekana tvorevina u predelu ispred ulaza u vaginu. Često se javlja nakon abdominalnih ili vaginalnih histerektomija. Problem može biti toliko izražen da dovodi do vulvitisa, kolpitisa, otežanog hodanja, rada, pa čak i osjećaja težine ili izlaska nečega iz genitalnih organa.

Dijagnostika enterokele

Postavljanje dijagnoze oslanja se na anamnezu, sa posebnim naglaskom na prethodne porođajne traumatične događaje, menopauzu, prateće bolesti i prirodu simptoma. Ginekološki pregled obuhvata klasični pregled u ležećem stavu i pregled u stojećem položaju, sa zadržavanjem kontrakcije mišića karličnog dna i naponom. Test ekarterima i povlačenje grlića materice služe za preciznije određivanje stupnja spada i ispada.

Terapijski pristupi

Izbor liječenja zavisi od subjektivnih tegoba pacijentkinje i njenog reproduktivnog plana. Neoperativni pristup uključuje korišćenje pesara i izvođenje Kegelovih vježbi za jačanje pelvične muskulature, dok starijim ženama može pomoći primjena estrogena za poboljšanje tonusa i vaskularizacije. Operativno liječenje obuhvata prednju i zadnju plastiku vagine (colporaphia anterior et posterior), sa ciljem vraćanja anatomske pozicije vaginalne sluzokože, bešike i vezivnog tkiva. U nekim slučajevima, enterokela se uklanja transabdominalno ili reparira tokom posteriorne kolporafije. Nakon zahvata važno je izbjegavati teže fizičke aktivnosti i naprezanje najmanje tri mjeseca kako bi se spriječio recidiv.