Tetanus: Simptomi, Uzrok, Dijagnoza i Najefikasnije Metode Liječenja Tetanusne Infekcije

03. September, 2025  •  Ordinacije
Tetanus: Simptomi, Uzrok, Dijagnoza i Najefikasnije Metode Liječenja Tetanusne Infekcije

Šta je tetanus?

Tetanus je teška akutna infektivna bolest koja nije zarazna, a karakterišu je tonički i klonički grčevi mišića, teški elektrolitni poremećaji, autonomna disfunkcija i često respiratorni problemi. Uzročnik tetanusa je bakterija Clostridium tetani, pokretan, Gram pozitivan anaerobni bacil bez kapsule. Spore ove bakterije su izuzetno otporne u spoljašnjoj sredini.

Izvor i način infekcije

Prirodni rezervoar su digestivni trakt domaćih životinja poput konja, goveda i ovaca. Preko njihovih fekalnih masa klice dospevaju u zemlju gdje prelaze u spore. Kod novorođenčadi infekcija može nastati ako se presađivanje pupčane vrpce vrši nesterilnim predmetima kao što su makaze ili srp. Tetanusni toksin, tetanospazmin, je veoma jak neurotoksin i samo jedan miligram može ubiti oko sto ljudi.

Klinička slika bolesti

Tetanus se očituje sa dva tipa mišićnih grčeva: toničnim, koji su trajni i neprekidni, te kloničnim, koji su povremeni i kratkotrajni. U tetanusu novorođenčadi inkubacija traje od 3 do 7 dana, a prvi simptom je otežano sisanje uz pojavu trizmusa – grča donje vilice. Bolest se generalizuje sa ukočenošću lica, grčevima leđnih mišića i mišića grudnog koša što otežava disanje. Grčevi na ekstremitetima su jači bliže trupu, uz refleksne grčeve čitave muskulature. Respiratorni grčevi često dovode do prestanka disanja, cijanotičnosti i smrti, sa smrtnosti većom od 80%.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja isključivo na osnovu kliničke slike, jer ne postoje serološki testovi za tetanus. Liječenje je kompleksno i sprovodi se u centrima za respiratornu reanimaciju. Ključni ciljevi su sprečavanje daljeg trovanja organizma primjenom specifične imunoterapije, kontrola grčeva uz upotrebu lijekova poput apaurina, meprobamata i librijuma. Za smanjenje mišićne napetosti koriste se diazepami, dok se u težim slučajevima daju mišićni relaksansi kao pankuronijum ili sukcinilholin. Dodatno se daju kardiotonici, beta-blokatori, analgetici i sredstva za regulaciju acidobaznog statusa. Hitno se rješavaju problemi disanja (intubacija, traheotomija, veštačka ventilacija) i ishrane (želudačna sonda).