Treći krajnik: Lokacija, simptomi uvećanja, lečenje i komplikacije operacije adenoida kod djece

Gdje se nalazi treći krajnik?

Treći krajnik, poznat i kao adenoidi, predstavlja limfno tkivo smješteno na sredini zadnjeg zida nosnog ždrela. Ovo tkivo prisutno je od rođenja, raste do 5-7 godina života, a njegovo povećanje može izazvati brojne poteškoće poput hrkanja, začepljenosti nosa i otežanog disanja.

Simptomi uvećanog trećeg krajnika

Povećani adenoidi uzrokuju nazalni govor, hrkanje, disanje na usta, oslabljen sluh, iscjedak iz nosa, dugotrajan kašalj, poremećen govor, glavobolju, otežanu ishranu, slab glas i čak gušenje tokom sna. Deca s ovim problemom obično imaju karakterističan izgled lica, tzv. adenoidno lice, koje uključuje usko lice, kratku gornju usnu, izbočene sekutiće i poluotvorena usta. Česti su i umor, sporo napredovanje u rastu i ponavljane infekcije uha, nosa i sinusa.

Uzroci zapaljenja

Adenoidi su često izvor hroničnih infekcija zbog prisutnosti bakterija poput Haemophilus influenzae, streptokoka grupe A, Staphylococcus aureus, Moraxella catarrhalis i Streptococcus pneumoniae. Ove infekcije doprinose problemima poput hroničnog sinusitisa i upale uva.

Lečenje trećeg krajnika

Upala adenoida može se liječiti antibioticima, ali kod znatnog uvećanja često je potrebna adenoidektomija, što je hirurško uklanjanje adenoida. Indikacije za operaciju su potpuna opstrukcija disajnih puteva, česte gnojne i serozne upale uva, te začepljenje nosa i disanje na usta. Operacija nije preporučljiva kod određenih akutnih i hroničnih bolesti.

Moguće komplikacije operacije

Nuspojave adenoidektomije uključuju krvarenje, povraćanje, bolove u ušima, infekcije poput apscesa, oštećenja nepčanih struktura i upalne komplikacije. Moguće su i suženje nosa i promene govora usljed oštećenja mekog nepca.

Oporavak nakon operacije

Poslije zahvata preporučuje se unos obilne tečnosti, lagana ishrana i mirovanje u početnim danima. Bolovi se mogu ublažiti analgeticima, a blago povišena temperatura nije neuobičajena i zahtijeva pažnju i dovoljan unos tečnosti. Postepeni povratak svakodnevnim aktivnostima preporučuje se kada se dijete osjeća dobro.