Da li su niska deca zdrava? Stručni savjeti o rastu, merenju i kartama rasta za roditelje

Da li su niska deca zaista zdrava?

Niska visina ne mora uvijek značiti zdravstvene probleme. Prema riječima dr Vesne Cvetković, do 89% nisko rastuće djece može biti potpuno zdravo, naročito ako potiču od niskih roditelja. Takva djeca pripadaju grupi fiziološki niske djece, koja uključuje: familijarno (genetski) nisko rastuću djecu, djecu s konstitucionalno usporenim rastom i razvojem i djecu sa idiopatskim niskim rastom.

Grupe fiziološki niske djece

Familijarno nisko rastuća djeca su niska zbog genetskog nasljeđa nižih roditelja, ali su zdrava i rastu prirodno do svoje završne visine. Konstitucionalno usporeni rast karakteriše kašnjenje rasta i puberteta, pri čemu djeca na kraju dostignu visinu svojih vršnjaka do 17-18 godina. Idiopatski niski rast je patološki i nije moguće utvrditi uzrok, a visina djece ove grupe je ispod dvije standardne devijacije za njihovu dob i pol.

Faktori koji utiču na rast djeteta

Rast je složen proces pod uticajem genetskih i okolišnih faktora, kao i raznih hormona, zavisno od uzrasta: fetusa, dojenčeta, djece do puberteta i tokom puberteta. Najbitniji dio rasta (85%) završava se pred pubertet, pa je rano praćenje rasta ključno. "Ne treba čekati pubertet da bi se dijete ‘izvuklo’", ističe dr Cvetković.

Kako pravilno mjeriti dijete?

Mjeriti djecu treba redovno, bar na sistematskim pregledima jednom godišnje, ali i u kućnim uslovima dva puta godišnje. Mjerenja treba obavljati ujutro, bez obuće, a idealno je da meri ista, obućena i edukovana osoba. Visina se zatim upoređuje sa referentnim kartama rasta Svjetske zdravstvene organizacije, koje postoje za uzrast do 18 godina, odvojeno za dječake i djevojčice. Postoje i aplikacije pomoću kojih roditelji mogu pratiti rast svoje djece.

Kada je potrebna posebna pažnja?

Potrebna je pažnja kod djece čija visina je ispod trećeg percentila, kod onih koji rastu manje od 4,5 cm godišnje, gojaznih i niskih djece, te kod djece koja odstupaju više od 5 cm od svog genetskog potencijala. Takođe, važno je pratiti djecu koja u pubertetu nemaju odgovarajući skok u rastu, jer to može ukazivati na poremećaje koje treba dodatno ispitati.