Dijafragmalna hernija: Simptomi, uzroci i najsavremeniji načini liječenja dijafragmatskih hernija

Šta je dijafragmalna hernija?

Dijafragmalna hernija nastaje kada abdominalni organi prolaze u grudnu duplju kroz nenormalan otvor u dijafragmi, češće na levoj strani. Ovo stanje može biti uzrokovano traumatskim i netraumatskim faktorima. Netraumatska dijafragmalna hernija može biti urođena ili stečena, dok traumatska nastaje nakon povreda ili hirurških zahvata. Najčešći tip je hijatusna hernija, gdje kardija i fundus želuca prolaze kroz ezofagusni otvor u grudnu duplju, a pojačan intraabdominalni pritisak kao pri kašlju, trudnoći ili ascitesu povećava rizik za njeno nastajanje.

Kliničke manifestacije

Urođene hernije karakteriše trijas simptoma: otežano disanje (dispneja), modrica kože (cijanoza) i desno pomjereno srce (dekstrokardija). Novorođenčad često umiru nekoliko dana nakon rođenja zbog ozbiljnih respiratornih i cirkulacijskih poremećaja. Stečene netraumatske hernije mogu imati raznovrsne simptome, uključujući bol pri mijenjanju položaja, nakon jela ili naprezanja, gorušicu, štucanje, povraćanje i krvave ispljuvke usljed oštećenja jednjaka. Bol često zrači ispod grudne kosti i prema leđima, što može podsjećati na anginu pektoris.

Posledice traumatskih hernija

Traumatske hernije sve su češće usljed saobraćajnih nesreća i povreda na radu. Lijeva strana dijafragme je osjetljivija zbog zaštite jetre na desnoj strani. Simptomi se razlikuju u zavisnosti od veličine povrede, a pri teškim oštećenjima javljaju se bolovi, otežano disanje, štucanje, povraćanje, krvavljenje i šok. Pregledom se može primijetiti smanjena pokretljivost dijafragme, perkutorna tmulost i pomjeranje srca sa aritmijom.

Dijagnoza i tretman

Dijagnoza dijafragmalne hernije se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i rendgenskih snimaka u ležećem položaju. Ezofagoskopija pomaže u potvrđivanju dijagnoze. U slučajevima bez izraženih tegoba, preporučuje se promjena načina života: češći manji obroci bez masti i jakih začina, izbjegavanje kasnih obroka i ležanje sa uzdignutim gornjim dijelom tijela. Antacidi mogu ublažiti simptome, a u slučaju anemije preporučuje se unos gvožđa. Urođene i traumatske dijafragmalne hernije zahtijevaju hirurško liječenje.