Genetske varijacije i njihova uloga u gojaznosti: Kako promjena ishrane može smanjiti rizik

Genetski faktori u povezivanju sa gojaznošću

Istraživači Centra za kontrolu telesne težine i dijabetes u bolnici "Mirijam" otkrili su da osobe sa određenim genetskim varijacijama gojaznosti često konzumiraju veći broj obroka i užina, unose više kalorija i preferiraju visokokaloričnu hranu bogatu mastima i šećerom. Njihova studija, objavljena u Američkom žurnalu za klinički nutricionizam, pokazuje da FTO i BDNF geni, povezani sa gojaznošću, mogu uticati na navike u ishrani koje vode do gojaznosti.

Promjena ishrane kao ključ smanjenja genetskog rizika

Ova saznanja sugerišu da promjena obrazaca ishrane i pažljiv izbor namirnica, uz zdrav stil života i redovnu fizičku aktivnost, mogu značajno umanjiti genetski rizik od gojaznosti. Kako ističe dr Džin M. Makeferi, razumevanje uticaja gena na telesnu težinu važno je, ali ne znači da je gojaznost neizbježna. Naši životni izbori igraju ključnu ulogu u upravljanju težinom.

Detalji studije i značaj gena FTO i BDNF

Prethodna istraživanja su ukazala da varijanta FTO gena ubrzava porast telesne mase, dok BDNF gen utiče na prehrambeno ponašanje, posebno kod dece. Ova studija obuhvatila je preko 2.000 ispitanika koji su ispunili upitnik o prehrambenim navikama i podvrgnuti genetskoj analizi. Varijacije FTO gena povezane su sa većim brojem obroka, više unosa masti i slatkiša, dok su varijante BDNF gena povezane sa većim unosom mlečnih proizvoda, mesa, jaja i povrća, kao i ukupno većim kalorijskim unosom.

Zaključak i budući pravci

Makeferijeva naglašava da geni utiču na gojaznost kroz navike u ishrani, ali te navike se mogu mijenjati, što otvara mogućnost da se genetski rizik značajno smanji. Međutim, potrebna su dalja istraživanja kako bi se ovi nalazi primijenili u kliničkoj praksi i razvio efikasan pristup za prevenciju i kontrolu gojaznosti kod osoba sa genetskom predispozicijom.