Hipertenzija i dijabetes: Kako prepoznati, mjeriti i efikasno liječiti visok krvni pritisak u dijabetičara

Uvod u hipertenziju kod dijabetičara

Hipertenzija je vrlo česta među pacijentima s oba tipa dijabetesa i značajno utiče na razvoj i pogoršanje brojnih dijabetičkih komplikacija. Prethodne studije koje su hipertenziju definirale kao pritisak iznad 160/90-95 mmHg pokazale su prevalenciju od 32% kod muškaraca i 45% kod žena, uz izražene etničke razlike. Danas se procjenjuje da čak 60-70% dijabetičara ima hipertenziju.

Vrste i dijagnoza hipertenzije

U dijabetesu se hipertenzija može pojaviti kao izolovana sistolna, izolovana dijastolna ili kombinovana hipertenzija. Prema WHO i International Society of Hypertension iz 1999., hipertenzija je definisana kao sistolni pritisak od 140 mmHg i viši, ili dijastolni od 90 mmHg i više. Međutim, za dijabetičare se ove granice snižavaju na 130/80 mmHg prema preporukama USA Joint National Committee i British Hypertension Society.

Dijagnoza se postavlja ako su u tri odvojena mjerenja vrijednosti povišene. Često se koristi i ambulatorno praćenje krvnog pritiska za potvrdu, naročito kod varijacija i sumnje na hipertenziju bijelog mantila.

Važnost redovnog praćenja i skrining

Redovno mjerenje krvnog pritiska, minimalno 2-3 puta godišnje kod normotenzivnih dijabetičara i češće kod onih s hipertenzijom, ključ je za pravovremenu dijagnozu i regulaciju. Skrining se izvodi prilikom svakog kontrolnog pregleda, bar jednom godišnje.

Klinička ispitivanja

Nakon postavljanja dijagnoze hipertenzije, obavezna su dodatna ispitivanja radi procjene povezanosti s drugim komorbiditetima i komplikacijama dijabetesa, kao što su procjena tipa i trajanja dijabetesa, porodične anamneze, funkcije bubrega, te stanja kardiovaskularnog sistema i drugih komplikacija poput retinopatije i neuropatije.

Liječenje hipertenzije kod dijabetičara

Terapija se sastoji od nefarmakoloških mjera poput prilagođene ishrane i smanjenog unosa soli ispod 3 grama dnevno, i farmakološke terapije uz pažljiv izbor lijekova. Cilj je održati pritisak ispod 130/80 mmHg, a kontrola treba biti najmanje mjesečna.

Farmakološka terapija

ACE inhibitori su prvi izbor u liječenju hipertenzije kod dijabetičara jer ne samo da snižavaju pritisak, već i usporavaju razvoj kardiovaskularnih komplikacija i poboljšavaju insulinsku senzitivnost. Blokatori kalcijumovih kanala su efikasni i ne utiču negativno na metabolizam glukoze, dok alfa i beta adrenergički blokatori imaju specifične indikacije i treba ih koristiti oprezno.

Tiazidni diuretici se ne preporučuju kao standardni lijek za dijabetičare zbog mogućeg pogoršanja insulinske rezistencije i rizika od razvoja tipa 2 dijabetesa.

Kardiovaskularne i periferni komplikacije

Dijabetičari su izloženi većem riziku od infarkta miokarda i perifernih vaskularnih bolesti povezanih s aterosklerozom. Bolesti perifernih arterija često rezultiraju ishemijom i gangrenom stopala, što zahtijeva prevenciju kroz izbjegavanje povreda, prestanak pušenja i redovnu kontrolu pritiska i lipida.