Hormon rasta: ključni efekti, simptomi deficita i kada se obavezno obratiti lekaru

03. September, 2025  •  Ordinacije
Hormon rasta: ključni efekti, simptomi deficita i kada se obavezno obratiti lekaru

Uloga hipofize i hormona rasta u telu

Hipofiza je mala žlezda veličine zrna graška smeštena na bazi mozga, a igra centralnu ulogu u regulaciji hormona u organizmu. Ona luči hormone koji utiču na rad štitaste žlezde, nadbubrežnih žlezda, testisa i jajnika. Pored hormona rasta, hipofiza proizvodi prolaktin, adrenokortikotropni i luteinizirajući hormon, kao i oksitocin i vazopresin, odgovorne za kontrolu vode u telu i kontrakciju materice.

Šta je hormon rasta i kako funkcioniše?

Hormon rasta ili somatotropin je polipeptid sastavljen od 191 amino kiseline, koji je ključan za pravilan rast i razvoj dece. Luči se u pulsima, najintenzivnije tokom noći u prvih sati spavanja, što objašnjava važnost kvalitetnog sna za rast. Takođe, hormon rasta se pojačava usled stresa, povreda ili gladovanja. Njegova sekrecija je najveća neposredno nakon rođenja, ponovo se povećava u pubertetu, a s godinama se smanjuje.

Efekti hormona rasta na organizam

Ovaj hormon ima značajan uticaj na kvalitet kostiju, metabolizam ugljenih hidrata, masti i proteina, kao i na povećanje mišićne mase i smanjenje masnog tkiva. Nedostatak hormona rasta dovodi do umora, anksioznosti, depresije i povećanog rizika od bolesti srca zbog povišenog holesterola.

Deficit hormona rasta i terapija

Deficit hormona rasta moguće je nadoknaditi sintetičkim hormonima koji su identični prirodnom hormonu. Rani početak terapije omogućava pravilan linerni rast i dostizanje optimalne visine. Kasna dijagnoza, naročito u adolescenciji, umanjuje šanse za uspešnu terapiju, jer je rast tada uglavnom završen.

Kada potražiti lekarsku pomoć?

Zaostajanje u linearnom rastu kod dece treba pravovremeno prepoznati. Roditelji i lekari treba da obrate pažnju ako dete značajno zaostaje za vršnjacima, jer rano otkrivanje omogućava efikasnu terapiju. Nažalost, često se dijagnoza postavlja prekasno, najčešće između 10. i 13. godine, dok dečaci zbog kasnijeg ulaska u pubertet kasnije dobijaju dijagnozu. Kasni pregledi ograničavaju mogućnosti lečenja jer hormonska terapija nije efikasna nakon završetka rasta.