Insipidni dijabetes: uzroci, simptomi, dijagnoza i najsavremeniji tretmani

03. September, 2025  •  Ordinacije
Insipidni dijabetes: uzroci, simptomi, dijagnoza i najsavremeniji tretmani

Uzroci insipidnog dijabetesa

Insipidni dijabetes može nastati uslijed različitih faktora, uključujući povrede glave, naročito nakon hirurških zahvata u hipotalamusno-hipofiznoj regiji, tumore, upalne bolesti poput encefalitisa, meningitisa i tuberkuloze, sudovne ozljede, granulomske bolesti, kao i urođene oblike. Međutim, u 30-40% slučajeva uzrok ostaje nepoznat, pa se takvi slučajevi nazivaju idiopatskim insipidnim dijabetesom.

Klinička slika bolesti

Dominantni simptomi uključuju poliuriju (prekomjerno mokrenje), nokturiju (učestalo noćno mokrenje) i pojačanu žeđ, poznatu kao polidipsija. Djeca mogu iskusiti enurezu ili nehotično mokrenje. U nekim slučajevima dnevni izlučeni urin može dostići i preko 20 litara, uz nisku specifičnu težinu i osmolarnost. Bolesnici mokre svakih 30-60 minuta, čak i noću, što može izazvati zamor i pospanost zbog prekida sna.

Teška dehidracija se pojavljuje ako je mehanizam osjećaja žeđi oštećen ili ako pacijent odbija unos tečnosti. U ovim situacijama dolazi do hipernatremije sa simptomima poput glavobolje, mučnine, povraćanja i zbunjenosti. Takođe, može doći do opstipacije zbog intenzivne resorpcije vode u crijevima. Mogući su i drugi znakovi oštećenja hipotalamusa, poput pojačane gladi, povišene tjelesne temperature i pretjerane pospanosti, naročito kod tumorskih uzroka.

Dijagnostika insipidnog dijabetesa

Za potvrdu insipidnog dijabetesa koristi se test dehidracije, dok se konačna dijagnoza postavlja analizom odgovora na vazopresin nakon osmotske stimulacije infuzijom rastvora natrijum hlorida. Kod kranijalnih oblika bolesti često se primjenjuju CT i NMR snimanja radi preciznog lociranja oštećenja.

Liječenje i praćenje

Prva terapijska linija je dugotrajni sintetički analog vazopresina, desmopresin (DDAVP). U blažim oblicima mogu se koristiti tiazidni diuretici, karbamazepin ili hlorpropamid. Efikasnost liječenja varira, zbog čega je neophodno stalno praćenje diureze, osmolarnosti plazme i nivoa natrijuma.