Sindrom karpalnog kanala: uzroci, simptomi, dijagnoza i savremene metode liječenja CTS-a

Šta je sindrom karpalnog kanala?

Sindrom karpalnog kanala (CTS) je najčešća kompresivna neuropatija koja nastaje zbog pritiska na nervus medianus na njegovom putu kroz karpalni kanal do šake. Ova bolest čini oko 90% svih neuropatija i predstavlja značajan zdravstveni problem.

Uzroci nastanka CTS-a

Glavni faktori rizika za razvoj sindroma karpalnog kanala uključuju genetsku predispoziciju, ponavljajuće pokrete zgloba ručja, gojaznost, autoimune bolesti i trudnoću. Tipična radna okruženja sa visokim rizikom su poslovi koji zahtijevaju dugotrajan rad na tastaturi, izloženost vibracijama (kao na gradilištima) i sve aktivnosti koje uključuju konstantne i ponavljajuće pokrete ručnim zglobom.

Patofiziologija sindroma

CTS nastaje kombinacijom pritiska i povlačenja (trakcionog stresa) na nervus medianus. Povećani pritisak u karpalnom kanalu uzrokuje smanjenje lokalne venske drenaže što dovodi do otoka i poremećaja krvotoka u nervu. To dalje izaziva upalu i oštećenje nervnog tkiva. Ponavljajući pokreti dodatno doprinose oštećenju, dok upala tetiva šake pojačava pritisak na nerv.

Klinički simptomi

Rani znaci sindroma karpalnog kanala su bol, trnjenje i mravinjanje u dijelu šake inerviranom nervom: palac, kažiprst, srednji i vanjski dio domalog prsta, uključujući prednju stranu šake. Bol može zračiti duž podlaktice. Kako bolest napreduje, javlja se slabost mišića, smanjena funkcija prstiju i atrofija mišića spoljašnje strane šake. U početku su simptomi uglavnom izraženi navečer, da bi kasnije postali stalni i pojavljivali se čak i tokom dnevnih aktivnosti.

Dijagnostika i tretman

Prvi korak u dijagnostici je fizikalni pregled, ali za potvrdu se koristi elektromioneurografija (EMNG) koja pokazuje usporeno provođenje nervnih impulsa. Pored EMNG-a, koristi se i ultrazvuk te RTG za dodatnu evaluaciju. U ranim fazama liječenje je konzervativno: modifikacija aktivnosti, noćna imobilizacija, analgetici poput ibuprofena i paracetamola i ponekad kortikosteroidi. Ako terapija ne uspije ili se bolest dijagnostikuje u težem stadijumu, indikovana je hirurška dekompresija nerva kroz invazivni zahvat.

Ako prepoznajete navedene simptome, preporučuje se pregleda kod ortopeda što je ranije moguće.