Sve što morate znati o retenciji testisa: uzroci, simptomi i najbolji načini liječenja nespuštenih testisa kod dječaka

Šta je retencija testisa i zašto nastaje?

Retencija testisa ili nespušteni testis predstavlja stanje u kojem tokom razvoja u materici testisi ne spuste na mjesto u mošnje. Ovaj poremećaj može zahvatiti jedan ili oba testisa. Testisi se u embrionalnom periodu razvijaju u stomaku, a zatim se kroz hormonske i anatomske faktore spuštaju u skrotum. Poremećaj može nastati u bilo kojem dijelu ovog puta, pa se testis može zateći u stomaku, preponskom kanalu ili neposredno ispod kože skrotuma. Učestalost nespuštenih testisa kod dječaka rođenih u terminu kreće se između 1% i 2%, dok je kod prevremeno rođene djece ovaj postotak nešto viši, ali se izjednačuje do prve godine života.

Zašto je liječenje nespuštenog testisa važno?

Liječenje nespuštenih testisa je neophodno iz dva ključna razloga: očuvanje plodnosti i sprečavanje malignih promjena. Testis smješten izvan skrotuma izložen je višoj temperaturi koja može oštetiti tkivo i poremetiti proizvodnju spermatozoida. Takođe, nespušten testis ima povećan rizik od razvoja tumora, a budući da nije lako dostupan pregledima, malignitet se često otkriva kasno. Zbog toga je važno da se pravovremeno započne liječenje.

Do kada se može očekivati spontano spuštanje testisa?

Statistike pokazuju da oko 4% dječaka rođenih u terminu imaju nespušten testis, ali ovaj broj pada na oko 2% nakon šest mjeseci i manje od 0,5% do godinu dana. Dakle, postoji šansa da se testis sam spusti do prve godine života, nakon čega treba razmotriti liječenje.

Kada je optimalno vrijeme za liječenje?

Za bilo koju terapiju, bilo hormonsku ili hiruršku, idealno je da se završi do druge godine života. Kašnjenje liječenja smanjuje šanse za plodnost muškarca, što pokazuje i činjenica da rizik od neplodnosti raste što duže testis ostaje nespušten.

Hormonska terapija i operacija - kako i kada?

Hormonska terapija ima bolje rezultate kod djece sa obostranim nespuštenim testisima i kod mobilnih testisa, dok je kod jedne strane efikasnost slabija. Operacija podrazumijeva oslobađanje testisa od priraslica i njegovo učvršćivanje u skrotumu kroz kreirani kanal. Oporavak traje oko mjesec dana sa ograničenjima na fizičke aktivnosti do tri mjeseca. U slučaju da se testis ne može napipati, neophodni su dodatni dijagnostički pregledi kao što su ultrazvuk i scintigrafija, a ukoliko se testis ne pronađe, pristupa se hirurškoj intervenciji.

Mobilni testisi i situacije bez testisa

Mobilni testisi su oni koji se povremeno nalaze izvan skrotuma, ali obično sami spontano dolaze u skrotum, posebno tokom puberteta. Nijih nije potrebno posebno liječiti, već ih treba pratiti. Ukoliko testis nedostaje, a radi se o ageneziji ili aplaziji, preostali testis može nadoknaditi funkciju. Ako oba testisa nisu prisutna, neophodna je detaljnija medicinska obrada.

Ko treba da vodi liječenje?

Liječenje nespuštenih testisa treba voditi specijalizovani ljekar: pedijatar-endokrinolog za hormonsku terapiju i dječji hirurg za operativno liječenje. Važno je izbjegavati lečenje u ustanovama bez specijalizacije za dječju patologiju kako bi se osigurala kvalitetna i pravovremena terapija.