Strongiloidaza: Simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje nematodnom infekcijom

03. September, 2025  •  Ordinacije
Strongiloidaza: Simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje nematodnom infekcijom

Uzrok i prenos strongiloidaze

Strongiloidazu izaziva nematoda iz roda Strongyloides stercoralis, pri čemu je čovjek primarni domaćin, ali infekcija može pogoditi i domaće životinje. Zaraza se javlja ulaskom larvi kroz kožu prilikom kontakta sa kontaminiranim tlom ili parazitonošom. Larve prelaze kroz limfne sudove i vene do pluća, ulaze u alveolarni prostor, zatim kroz traheobronhijalno stablo do larinksa odakle se gutanjem prenose u crijeva.

Rizik i klinička slika strongiloidaze

Osobe sa oslabljenim imunitetom, poput pacijenata na imunosupresivnoj terapiji, sa HIV-om, malignitetom, dijabetesom ili malnutricijom, izložene su većem riziku od infekcije. Kod približno polovine inficiranih simptomi nisu prisutni. Kada su prisutni, bolest se javlja 3-4 sedmice nakon infekcije sa početnim kožnim promjenama - crvenilom i svrabom, često oko anusa ili na drugim dijelovima tijela. Migracija larvi kroz pluća može izazvati zapaljenje pluća slično Loeflerovom sindromu, uz produktivni kašalj i otežano disanje. Intestinalni simptomi uključuju grčeve, mučninu, povraćanje, dijareju, nadutost i svrbež oko anusa.

Teški oblik i komplikacije kod imunokompromitovanih

Najteži oblik pojavljuje se kod imunokompromitovanih sa hiperinfektivnim sindromom, karakterizovanom masovnom invazijom larvi koje uništavaju crijevnu floru i dovode do bakterijemije, sepse, meningitisa te endokarditisa. Može doći do snažnih abdominalnih bolova, intestinalne opstrukcije, krvarenja, peritonitisa, respiratornih komplikacija kao što su hemoptizija i akutni respiratorni distres sindrom, kao i do diseminovane infekcije sa invazijom drugih organa. Mortalitet u ovim slučajevima iznosi preko 80%.

Dijagnoza i tretman strongiloidaze

Postavljanje dijagnoze bazira se na anamnezi, epidemiološkim podacima, kliničkoj slici i laboratorijskim testovima, posebno dokazivanju parazita u stolici. Liječenje uključuje dužu primjenu antihelmintika poput metronidazola i albendazola, zbog upornosti parazita. Simptomatska terapija podrazumijeva nadoknadu tečnosti i elektrolita, kao i primjenu beta-2 agonista i kortikosteroida kada je potrebno.