Sve što morate znati o dijabetesu tip 1: simptomi, uzroci, genetika i prevencija

10. July, 2025  •  Ordinacije
Sve što morate znati o dijabetesu tip 1: simptomi, uzroci, genetika i prevencija

Šta je dijabetes tip 1 i ko je ugrožen?

Dijabetes tip 1 se najčešće javlja kod mladih osoba, uglavnom ispod 30 godina, s najvišom pojavom u doba puberteta. Ova bolest nastaje kao posledica autoimunog uništenja B ćelija u pankreasu, što dovodi do nedostatka insulina i povišenog nivoa glukagona u krvi. Bez insulina, ćelije jetre, mišića i masnog tkiva ne mogu da koriste glukozu, već je oslobađaju u organizam.

Učestalost i faktori rizika

Dijabetes tip 1 čini oko 9% dijabetičara u Severnoj Americi, a čak 20% u Skandinaviji. Najveća incidenca je u Finskoj, a najmanja u Japanu, dok genetski i geografski faktori znatno utiču na pojavu bolesti. Osobe sa HLA antigenima DR3 i DR4 imaju povećan rizik, ali samo 3% nosilaca oboli, što ukazuje na važnost spoljašnjih faktora poput virusnih infekcija, naročito u jesen i zimu.

Uzrok i patofiziologija

Dijabetes tip 1 je katabolički poremećaj sa gotovo potpuno odsutnim insulinom. Kao rezultat, jetra, mišići i masno tkivo oslobađaju glukozu i druge hranljive supstance, a u krvi se nakupljaju ketoni. Genetska predispozicija nije toliko izražena kao kod tipa 2, što potvrđuje da faktori životne sredine, kao što su virusi (zauške, rubeola, koksaki virus), toksični agensi i citotoksini, imaju ključnu ulogu.

Simptomi i komplikacije

Rani simptomi uključuju povećanu potrebu za mokrenjem, žeđ, noćno mokrenje, gubitak težine i zamagljen vid. U teškim slučajevima javlja se ketoacidoza sa mučninom, povraćanjem, ubrzanim disanjem i poremećajem svesti. Bez adekvatne insulinske terapije, bolest brzo napreduje do ozbiljnih komplikacija.

Prevencija i terapija

Primarna prevencija se zasniva na identifikaciji rizičnih osoba pomoću genetskih markera i autoantitela. Istražuju se imunoterapije kao što su nikotinamid i niski nivoi insulina radi odlaganja ili sprečavanja bolesti. Vakcinacija protiv određenih virusa i modifikacija ishrane takođe mogu smanjiti rizik. Insulinska terapija ostaje ključna u kontroli bolesti, a istraživanja nastavljaju da traže efikasne načine za prevenciju i lečenje.