Sve što morate znati o hiperantefleksiji materice: uzroci, simptomi i efikasno liječenje

Fiziološki položaj materice

Materica je najveći polni organ žene i smještena je u sredini male karlice, ispod terminalne linije, iznad interspinalne linije, ispred rektuma i iza mokraćne bešike. Njena pozicija može da se opiše kroz tri osnovna termina: positiо (stav materice u maloj karlici), versio (nagib materice prema vagini), i flexio (savijanje tijela materice prema grliću). Normalan položaj materice je umerena anteverzija i antefleksija, što znači da je nagib i savijanje u umjerenim uglovima, a materica je slobodno pokretna zahvaljujući vezivnom tkivu oko nje.

Promjene položaja materice

Položaj materice može da se promijeni pod djelovanjem fizioloških faktora kao što su trudnoća ili prepunjenost unutrašnjih organa, kao i patoloških faktora poput tumora i adhezija. Ove promjene mogu biti horizontalne (anteverzija, retroverzija, lateralna pozicija) ili vertikalne (elevacija ili spuštanje). Moguće je i okretanje oko vertikalne osovine, uz pojave kao što su torzija (uvrtanje), rotacija, ili inverzija materice (izvrtanje unutrašnje strane).

Šta je hiperantefleksija materice?

Hiperantefleksija materice je stanje kod kojeg je ugao savijanja između tijela materice i grlića veoma oštar, što doveo do snažnijeg pregiba korpusa materice prema donjem dijelu vagine, dok portio ostaje u normalnom položaju. Ova pojava najčešće ima urođeni karakter i često je povezana sa hipoplazijom materice i drugim razvojnim poremećajima. Rjeđe je sekundarna, nastajuća nakon porođaja, pobačaja ili zapaljenskih procesa u reproduktivnim organima.

Klinički simptomi hiperantefleksije

Simptomi koji najčešće prate primarnu hiperantefleksiju uključuju bolne menstruacije (dysmenorrhoea), poremećaje menstrualnog ciklusa, učestale i bolne mokraćne procese, što može dovesti do primarne ili sekundarne steriliteta. Trudnoća kod žena sa ovim stanjem često prati rizik od ranih pobačaja ili prevremenih porođaja.

Dijagnostika i liječenje

Dijagnoza hiperantefleksije postavlja se putem vaginalnog pregleda, gdje se palpira mali, tvrd, hipoplastičan i snažno savijen uterus sa dužim cerviksom. Liječenje kongenitalne forme može biti simptomatsko – za ublažavanje menstrualnih bolova, i hormonsko – regulisanjem hormonskog statusa primjenom estrogena i gestagena. Sekundarna hiperantefleksija liječi se terapijom koja suzbija upalne procese antibioticima i sulfonamidima, uz fizikalne metode kao što su dijatermija i hidroterapija.