Sve što treba znati o hroničnom pankreatitisu: uzroci, simptomi i efikasno liječenje

Šta je hronični pankreatitis?

Hronični pankreatitis predstavlja dugotrajan upalni proces pankreasa koji dovodi do oštećenja egzokrinog tkiva, uslijed čega se postepeno narušava funkcija žlijezde. Ova bolest rezultira progresivnim propadanjem pankreasa i poremećajem u izlučivanju enzima neophodnih za varenje.

Uzroci hroničnog pankreatitisa

Najčešći uzrok hroničnog pankreatitisa kod odraslih je alkoholizam, dok je kod djece najčešće povezan sa cističnom fibrozom. U nerazvijenim zemljama, teška proteinska malnutricija predstavlja dominantni faktor rizika. U Sjedinjenim Američkim Državama, preko 25% odraslih pacijenata s hroničnim pankreatitisom nema jasnu etiologiju i svrstavaju se u idiopatski oblik bolesti. Ova bolest je češća kod muškaraca nego kod žena.

Simptomi hroničnog pankreatitisa

Hronični pankreatitis može ispoljiti simptome slične akutnom pankreatitisu, s tim da bol često traje duže i može biti intenzivan. Bol se najčešće javlja duboko u gornjem dijelu abdomena, pojačava se nakon konzumacije alkohola ili masne hrane i može se širiti prema leđima. Pored bola, pacijenti mogu doživjeti gubitak težine, promjene u stolici i simptome povezane sa malapsorpcijom, mada su znakovi nedostatka liposolubilnih vitamina rijetki. Fizički nalazi često nisu u skladu sa simptomima, dok nivo amilaze i lipaze najčešće ostaje u granicama normale.

Potvrda i dijagnoza

Dijagnoza hroničnog pankreatitisa potvrđuje se prisustvom kalcifikacija u pankreasu, steatoreje i dijabetesa. Oštećenje više od 90% egzokrinog tkiva smatra se sigurnim znakom bolesti. Dijagnostičke metode uključuju mjerenje enzima poput lipaze, amilaze i tripsina, kao i testove masti u stolici. Slike dobijene kompjuterskom tomografijom i ultrazvukom pomažu u otkrivanju kalcifikacija i promjena u pankreasu.

Metode liječenja

Liječenje se fokusira na smanjenje bola i liječenje maldigestije. Pacijentima se preporučuje potpuni prestanak konzumacije alkohola i izbjegavanje masne hrane. Zamjenska terapija pankreasnim enzimima pomaže u kontroli dijareje i steatoreje. Doza enzimske terapije varira, a uzima se uz svaki obrok i pred spavanje. Blokatori H2 receptora i natrijum-bikarbonat dodatno poboljšavaju terapijski učinak, dok antacidi s kalcijum-karbonatom ili magnezijum-hidroksidom nisu preporučljivi. Higijensko-dijetetske mjere, suplementacija vitaminima i kontrola glukoze su važni. U težim slučajevima može biti neophodna hirurška intervencija uklanjanja dijela ili cijelog pankreasa. Prognoza je bolja ako se izbjegava alkohol.