Uzroci i simptomi Alchajmerove demencije: kako prepoznati i tretirati bolest mozga

Uzroci Alchajmerove demencije

Alchajmerova bolest predstavlja primarno degenerativno oboljenje mozga čiji uzrok nije do kraja poznat, a karakterišu je specifične promjene u mozgu. Ključne promjene uključuju amiloidne, ili senilne, plakove – guste naslage proteina koje se nalaze oko neurona, kao i neurofibrilarna klupka nesolubilnih vlakana unutar neurona. Ove promjene prate poremećaji u nivou neurotransmitera u mozgu.

Noradrenalin je smanjen za čak 70% u moždanim kortikalnim strukturama, iako broj noradrenalinskih receptora ostaje očuvan; ovo je povezano sa emocionalnim i raspoloženjskim promjenama kod oboljelih. Dopamin se smanjuje naročito u frontalnom režnju, što kod nekih pacijenata može izazvati simptome slične parkinsonizmu. Serotonin je takođe pogođen smanjenjem broja receptora, mada je njegova aktivnost očuvana.

Najvažniji od neurotransmitera u Alchajmerovoj bolesti su acetil-holin, čiji je nivo značajno smanjen u kortikalnim područjima odgovornih za kognitivne funkcije, što je osnova za terapiju inhibitorima acetil-holinesteraze, i glutamat, čiji je nivo povišen i dovodi do oštećenja neurona, što uzrokuje karakteristični gubitak pamćenja.

Simptomi Alchajmerove bolesti

Simptomi se razlikuju kod svakog pacijenta, ali raniji znakovi obično uključuju zaboravljanje nedavnih događaja, teškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, probleme sa orijentacijom u novim sredinama, te neobjašnjive promjene raspoloženja, gubitak inicijative i depresiju. Ove promjene prvo pogađaju pamćenje i druge kognitivne funkcije.

Faktori rizika i dijagnoza

Uzroci Alchajmerove demencije nisu u potpunosti razjašnjeni, ali se smatra da na razvoj bolesti utiču metaboliški poremećaji u mozgu i nasljedni čimbenici. Najvažniji faktor rizika je starost. Dijagnoza se postavlja na osnovu opisa simptoma, psiholoških testova i neuroloških ispitivanja kroz različite slikovne tehnike poput kompjuterske tomografije, magnetne rezonance i PET skeniranja koje otkrivaju tipične promjene u mozgu.

Liječenje i terapija

Trenutno dostupni lijekovi mogu usporiti napredovanje bolesti i ublažiti simptome, što omogućava dužu samostalnost oboljelih. Terapija uključuje inhibitore acetilholinesteraze za početni do umjereni stadij bolesti, a u težim fazama se primjenjuje memantin – NMDA receptor antagonist koji štiti mozak od štetnog djelovanja povišenog glutamata.

Dodatni terapeutski pristupi poput psihoterapije, muzikoterapije, terapije slikanjem i vježbi pomažu u održavanju samopouzdanja i samostalnosti kod pacijenata.