Vaginitis: Simptomi, uzroci i efikasno liječenje bakterijskog, gljivičnog i trihomonskog zapaljenja vagine

Šta je vaginitis?

Vaginitis ili colpitis označava upalu vagine izazvanu različitim uzročnicima. Vaginu štiti njena kiselost (pH 4,5-5), koju održavaju Doederleinovi bacili pretvarajući glikogen u mliječnu kiselinu. Hormoni jajnika – estrogen i progesteron – doprinose zaštiti izgradnjom vaginalnog epitela bogatog glikogenom.

Uzroci vaginitisa

Vaginitis može nastati uslijed infekcije (infektivni vaginitis), fizičke ili hemijske iritacije (neinfektivni vaginitis) ili hormonskih promjena (atrofični vaginitis). Najčešći oblici vaginalnih infekcija su bakterijski vaginitis, kandidijaza i trihomonijaza uzrokovana Trichomonas vaginalis.

Klinička slika najčešćih infekcija

Bakterijski vaginitis karakteriše se homogenim bijelim ili zelenim iscjetkom s neprijatnim mirisom i svrbežom. Najčešći uzročnik je Gardnerella vaginalis. Ponekad može biti asimptomatski i dijagnostikuje se samo ginekološkim pregledom.

Vaginalna kandidijaza manifestuje se upornim svrbežom i gustim, bijelim iscjetkom bez mirisa, često praćenim bolom kod polnog odnosa. Stidne usne mogu biti crvene i natečene, s pustulopapuloznim promjenama.

Trichomonas vaginalis infekcija može biti bez simptoma kod 20-50% žena. Simptomi uključuju različit obojen iscjetak, neugodan miris ribe, peckanje pri mokrenju, svrab i krvarenje nakon odnosa. Vaginalna sluznica je crvena i otečena s izljuštenjem epitela i prisutnim tačkastim krvarenjima na grliću materice.

Dijagnoza i klasifikacija vaginalnog sekreta

Dijagnoza se postavlja inspekcijom i mikroskopskim pregledom vaginalnog sekreta, koji se svrstava u šest grupa prema prisustvu epitelnih ćelija, leukocita, bakterija i vrste mikroorganizama.

Liječenje vaginitisa

Kandidijaza se liječi oralnim ili lokalnim antifungalnim lijekovima, a u otpornih slučajeva može se koristiti borična kiselina.

Bakterijski vaginitis liječi se antibioticima i lokalnim vaginalnim preparatima po preporuci ginekologa.

Trihomonijaza zahtijeva liječenje oba partnera antibioticima i lokalno, uz suzdržavanje od polnog života tijekom terapije. Terapija brzo djeluje, ali je ponekad potrebno ponavljanje.