Erizipeloid: Simptomi, Uzročnik i Efikasno Lečenje Penicilinom i Eritromicinom

03. September, 2025  •  Ordinacije
Erizipeloid: Simptomi, Uzročnik i Efikasno Lečenje Penicilinom i Eritromicinom

Uzročnik bolesti i izvor zaraze

Bolest uzrokuje bakterija Erysipelothrix rhusiopathiae, koja je široko rasprostranjena u prirodi i prisutna je u raspadnim organiskim materijama. Ova bakterija može inficirati razne životinje poput svinja, goveda, ovaca, golubova i živine, a naročito se nalazi u sluzi riba i školjki. Glavni izvori zaraze na našim prostorima su zaražene svinje, svinjsko meso, kao i zdrave životinje koje prenose bakteriju, te inficirane ribe i školjke. Bolest često pogađa seljake, domaćice, mesare i veterinare.

Klinička slika i simptomi

Period inkubacije traje od 1 do 4 dana. Najčešći oblik bolesti je lokalizovani kožni, poznat kao Rosenbachov erizipeloid. Često počinje na prstu ruke ili šaci nakon povrede i karakterišu ga svrab, pečenje i blagi bol. Na mestu ulaska bakterije pojavljuje se oštro ograničena plavičasto-crvenkasta mrlja koja bledi u sredini, dok se crvenilo i otok šire, stvarajući eritematozna žarišta koja se spajaju. Prst i šaka otiču, a zglobovi se ukoče, uz upalu regionalnih limfnih sudova i žlezda. Sistematski simptomi su blago izraženi, uključujući povišenu temperaturu, malaksalost i bolove u mišićima.

Ređe se javlja urtikarijalni oblik bolesti sa generalizovanom crveno-lividnom osipom i izraženim infektivnim sindromom, dok na koži nema gnojnih promena. Tok bolesti traje dve do tri nedelje, uz moguće recidive. Artritični oblik nastaje mnogo ređe, zahvatajući zglobove prstiju, a ređe i kolena ili lakat. Simptomi uključuju otok, crvenilo i bolove, a bolest često prati upala u zglobovima blizu mesta ulaska bakterije. Septični oblik sa endokarditisom može nastati kao komplikacija nakon nekoliko dana, uz visoku temperaturu i kožne osipe.

Postavljanje dijagnoze i lečenje

Dijagnoza se zasniva na anamnezi, epidemiološkim podacima i kliničkom pregledu, a potvrđuje izolacijom bakterije iz kože ili krvi u septičnim slučajevima. Lečenje se sprovodi visokim dozama penicilina ili eritromicina. Lokalna terapija oblogama sa bornom kiselinom može pomoći, ali nije neophodna za uspešan oporavak.