Eumicetom: Uzročnici, simptomi, dijagnoza i savjeti za liječenje gljivičnih infekcija stopala

Uzročnici eumicetoma

Eumicetom izazivaju različite vrste gljivica poput Acremonium spp., Aspergillus nidulans i flavus, Cylindrocarpon cyanescens i destructans, Fusarium spp., Neotestudina rosatii, Polycytella hominis i P. boydii, kao i Corynespora cassicola, Curvularia spp., Exophiala jeanselmei, L. senegalensis, L. tompkinsii, M. grisea, M. mycetomatis, Phialophora verrucosa, Plenodomus auramii, Pyrenochaeta mackinnonii i romeroi. Faktori rizika uključuju traume, hodanje bosonog, lošu ličnu higijenu, nedostatak hranjivih sastojaka, rane i prethodne infekcije.

Klinički simptomi

Najčešće se promjene javljaju na stopalu, a rjeđe na gornjim ekstremitetima, trupu, glutealnoj regiji, očnim kapcima, suznim žlijezdama, donjoj vilici, vratu, perineumu i testisima. Početna infekcija zahvata kožu i potkožno tkivo, dok se kasnije proširuje na fasciju, kosti, limfne i krvne sudove, te nerve. Klinička slika podrazumijeva otok, drenirajuće kanale i prisustvo granula. Koža zahvaćenog područja je glatka, sjajna i promijenjene boje. Mogu se razviti apscesi sa seropurulentnim sadržajem, često sa bijelim ili crnim zrncima. Promjene su uglavnom bezbolne, ali može doći do oticanja i problema sa pokretljivošću stopala. Duboke promjene uključuju osteoporozu, destrukciju kosti, stvaranje osteofita i osteomijelitis.

Dijagnostika eumicetoma

Dijagnoza se zasniva na anamnezi, karakterističnoj kliničkoj slici, izolaciji uzročnika iz lezija i mikroskopskom pregledu uzoraka.

Tok liječenja

Najefikasniji pristup je kombinacija medikamentne i hirurške terapije. Antifungalni lijekovi poput ketokonazola, flukonazola i itrakonazola najčešće se koriste za liječenje.