Hipoparatireoidizam i njegovi simptomi: Kako prepoznati i efikasno liječiti hipokalcemiju

03. September, 2025  •  Ordinacije
Hipoparatireoidizam i njegovi simptomi: Kako prepoznati i efikasno liječiti hipokalcemiju

Šta je hipoparatireoidizam?

Hipoparatireoidizam je medicinski sindrom karakterisan dugotrajnom hipokalcemijom uzrokovanom smanjenim ili odsutnim lučenjem paratireoidnog hormona (PTH). Najčešći uzrok je nedovoljno lučenje PTH, a najčešće se javlja nakon hirurških zahvata na vratu kao što su operacije struma, karcinoma, hipertireoidizma ili hiperparatireoidizma. Rjeđi je nasljedni oblik, dok se u slučajevima nepoznatog uzroka govori o idiopatskom hipoparatireoidizmu.

Kliničke manifestacije

Većina simptoma vezana je za promjenu neuromuskularne razdražljivosti usljed smanjene koncentracije jonizovanog kalcijuma u krvi. Teški oblici mogu dovesti do tetanije i konvulzija, pri čemu se tetanija može aktivirati jednostavnim aktivnostima poput hodanja ili pisanja. Napadi tetanije često počinju trncima oko usta i u prstima te se nastavljaju toničnim i bolnim kontrakcijama mišića ruku, a rjeđe stopala. Karpopedalni spazmi su najčešći, dok su spazmi dijafragme i glotisa rjeđi ali mogu izazvati laringealni stridor.

Mentalne promjene su česte, posebno kod djece koja mogu imati retardaciju u duševnom razvoju, razdražljivost i psihotične simptome. Koža postaje suva i perutava, sa smanjenom dlakavošću, a nokti su lomljivi zbog monilijaze. Kalcifikacije sočiva često dovode do razvoja lentikularne katarakte, naročito kod mladih, što je znak latentne hipokalcemije.

Srčane komplikacije uključuju produženu sistolu i povremeni srčani blok 2:1, kao i rezistenciju na kardiotonike, što je važno kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom. Kod hronične hipokalcemije mogu biti odsutni uobičajeni simptomi zbog adaptacije organizma.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja kroz anamnezu, kliničku sliku, laboratorijske testove i EKG. Liječenje ima za cilj normalizaciju nivoa kalcijuma u krvi, prvenstveno primjenom dodataka kalcijuma i vitamina D, a po potrebi i magnezijuma. U hitnim situacijama, poput akutnih tetaničnih napada, primjenjuje se intravenozni kalcijum-glukonat.