Malakoplakija mokraćne bešike i bubrega: simptomi, dijagnoza i efikasno liječenje antibioticima

Šta je malakoplakija i gdje se javlja?

Malakoplakija je rijetko oboljenje koje najčešće pogađa mokraćnu bešiku, ali može zahvatiti i bubrežnu karlicu te sam bubreg. Ovo stanje nastaje sekundarno nakon infekcije, najčešće uzrokovane bakterijom Escherichia coli, dok rjeđe mogu biti u pitanju Proteus mirabilis ili Klebsiella pneumoniae.

Klinička slika i simptomi malakoplakije

Na malakoplakiju treba posumnjati ako nakon uspješnog liječenja infekcije antibioticima simptomi kao što su učestalo mokrenje, bol pri mokrenju (dizurija) i mikroskopska hematurija (prisustvo krvi u mokraći) i dalje traju. Može se javiti i stenoza uretera sa pojavom opstruktivne uropatije ili pionefroze, dok kod imunosuprimiranih pacijenata bubrežni parenhim može biti zahvaćen uz simptome slične akutnom pijelonefritisu, poput groznice, visoke temperature, mučnine, povraćanja, bolova u mišićima i lumbalnom dijelu leđa.

Dijagnosticiranje malakoplakije

Dijagnoza se postavlja na osnovu cistoskopskog nalaza karakterističnih žutih ili crvenih plakova u mokraćnoj bešici. Patohistološki, ovi plakovi predstavljaju submukoznu agregaciju makrofaga koji u sebi imaju inkluziona tijela poznata kao Michaelis-Gutman tijelašca. Na intravenskoj urografiji, malakoplakija uretera i pelvične oblasti vizualizuje se kao mali defekt u punjenju, a definitivna potvrda dolazi biopsijom lezija mokraćne bešike.

Efikasno liječenje malakoplakije

Liječenje ove bolesti zahtijeva produženu i agresivnu antibiotsku terapiju. Početni tretman traje oko 6 sedmica, nakon čega se nastavlja profilaktičkom dozom antibiotika tokom narednih 12 mjeseci kako bi se spriječio povratak bolesti.